Hebrews (Serbian)
1
1:1b.HEB.001.001Bog koji je nekada mnogo puta i različitim načinom govorio očevima preko proroka, govori i nama u posledak dana ovih preko sina,
1:2b.HEB.001.002Kog postavi naslednika svemu, kroz kog i svet stvori.
1:3b.HEB.001.003Koji budući sjajnost slave i obličje bića Njegovog, i noseći sve u reči sile svoje, učinivši sobom očišćenje greha naših, sede s desne strane prestola veličine na visini,
1:4b.HEB.001.004I toliko bolji posta od andjela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
1:5b.HEB.001.005Jer kome od andjela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću Mu biti Otac, i On će mi biti Sin.
1:6b.HEB.001.006I opet uvodeći Prvorodnoga u svet govori: i da Mu se poklone svi andjeli Božiji.
1:7b.HEB.001.007Tako i andjelima govori: Koji čini andjele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.
1:8b.HEB.001.008A sinu: Presto je Tvoj, Bože, va vek veka; palica je pravde palica carstva Tvog.
1:9b.HEB.001.009Omilela Ti je pravda, i omrzao si na bezakonje: toga radi pomaza Te, Bože, Bog Tvoj uljem radosti većma od drugova Tvojih.
1:10b.HEB.001.010I opet: Ti si, Gospode, u početku osnovao zemlju, i nebesa su dela ruku Tvojih:
1:11b.HEB.001.011Ona će proći, a Ti ostaješ: i sva će ostareti kao haljina,
1:12b.HEB.001.012I savićeš ih kao haljinu, i izmeniće se: a Ti si Onaj isti, i Tvojih godina neće nestati.
1:13b.HEB.001.013A kome od andjela reče kad: Sedi meni s desne strane dok položim neprijatelje Tvoje podnožje nogama Tvojim?
1:14b.HEB.001.014Nisu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji će naslediti spasenje?
2
2:1b.HEB.002.001Toga radi valja nam većma paziti na reči koje slušamo, da kako ne otpadnemo.
2:2b.HEB.002.002Jer ako je ono što je govoreno preko andjela utvrdjeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:
2:3b.HEB.002.003Kako ćemo pobeći na marivši za toliko spasenje? Koje poče Gospod propovedati, i oni koji su čuli potvrdiše medju nama,
2:4b.HEB.002.004Kad i Bog posvedoči i znacima i čudesima i različitim silama, i Duha Svetog razdeljivanjem po svojoj volji.
2:5b.HEB.002.005Jer Bog ne pokori andjelima vasioni svet, koji ide i o kome govorimo.
2:6b.HEB.002.006Ali neko posvedoči negde govoreći: Šta je čovek da ga se opomeneš, ili sin čovečiji da ga obidješ?
2:7b.HEB.002.007Umalio si ga malim nečim od andjela, slavom i časti venčao si ga, i postavio si ga nad delima ruku svojih:
2:8b.HEB.002.008Sve si pokorio pod noge Njegove. A kad Mu pokori sve, ništa ne ostavi Njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da Mu je sve pokoreno.
2:9b.HEB.002.009A umanjenog malim čim od andjela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese venčan slavom i časti, da bi po blagodati Božijoj za sve okusio smrt.
2:10b.HEB.002.010Jer prilikovaše Njemu za kog je sve i kroz kog je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši Poglavara spasenja njihovog stradanjem.
2:11b.HEB.002.011Jer i Onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od Jednog; zaradi tog uzroka ne stidi se nazvati ih braćom
2:12b.HEB.002.012Govoreći: Objaviću ime Tvoje braći svojoj, i posred crkve zapevaću Te.
2:13b.HEB.002.013I opet: Ja ću se u Njega uzdati. I opet: Evo ja i deca moja koju mi je dao Bog.
2:14b.HEB.002.014Budući, pak, da deca imaju telo i krv, tako i On uze deo u tome, da smrću satre onog koji ima državu smrti, to jest djavola;
2:15b.HEB.002.015I da izbavi one koji god od straha smrti u svemu životu biše robovi.
2:16b.HEB.002.016Jer se zaista ne primaju andjeli, nego se prima seme Avraamovo.
2:17b.HEB.002.017Zato beše dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i veran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grehe narodne.
2:18b.HEB.002.018Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.
3
3:1b.HEB.003.001Zato, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskog, poznajte poslanika i vladiku, kog mi priznajemo, Isusa Hrista,
3:2b.HEB.003.002Koji je veran Onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovom.
3:3b.HEB.003.003Jer Ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.
3:4b.HEB.003.004Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
3:5b.HEB.003.005I Mojsije dakle beše veran u svemu domu njegovom, kao sluga, za svedočanstvo onog što je trebalo da se govori.
3:6b.HEB.003.006Ali je Hristos kao sin u domu svom: kog smo dom mi, ako slobodu i slavu nade do kraja tvrdo održimo.
3:7b.HEB.003.007Zato, kao što govori Duh Sveti: Danas ako glas Njegov čujete,
3:8b.HEB.003.008Ne budite drvenastih srca, kao kad se progneviste u dane napasti u pustinji,
3:9b.HEB.003.009Gde me iskušaše očevi vaši, iskušaše me, i gledaše dela moja četrdeset godina.
3:10b.HEB.003.010Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: Jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše puteve moje;
3:11b.HEB.003.011Zato se zakleh u gnevu svom da neće ući u pokoj moj.
3:12b.HEB.003.012Gledajte, braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce neverstva da odstupi od Boga Živoga;
3:13b.HEB.003.013Nego se utešavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prevare grehovne;
3:14b.HEB.003.014Jer postadosmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u Njemu biti do kraja tvrdo održimo;
3:15b.HEB.003.015Dokle se govori: Danas, ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca, kao kad se progneviste.
3:16b.HEB.003.016Jer neki čuvši progneviše se, ali ne svi koji izidjoše iz Misira s Mojsijem.
3:17b.HEB.003.017A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagrešiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
3:18b.HEB.003.018A kojima se zakle da neće ući u pokoj Njegov, nego onima koji ne hteše da veruju?
3:19b.HEB.003.019I vidimo da ne mogoše ući za neverstvo.
4
4:1b.HEB.004.001Da se bojimo, dakle, da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj Njegov, ne zakasni koji od vas.
4:2b.HEB.004.002Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomaže čuvena reč, jer ne verovaše oni koji čuše.
4:3b.HEB.004.003Jer mi koji verovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: Zato se zakleh u gnevu svom da neće ući u pokoj moj, ako su dela i bila gotova od postanja sveta.
4:4b.HEB.004.004Jer negde reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od svih dela svojih.
4:5b.HEB.004.005I na ovom mestu opet: Neće ući u pokoj moj.
4:6b.HEB.004.006Budući, pak, da neki imaju da udju u njega, i oni kojima je najpre javljeno ne udjoše za neposlušanje;
4:7b.HEB.004.007Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se pre kaza: Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca.
4:8b.HEB.004.008Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio potom.
4:9b.HEB.004.009Dakle je ostavljeno još počivanje narodu Božijem.
4:10b.HEB.004.010Jer koji udje u pokoj Njegov, i on počiva od dela svojih, kao i Bog od svojih.
4:11b.HEB.004.011Da se postaramo, dakle, ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku neverstva.
4:12b.HEB.004.012Jer je živa reč Božija, i jaka, i oštrija od svakog mača oštrog s obe strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srca.
4:13b.HEB.004.013I nema tvari nepoznate pred Njime, nego je sve golo i otkriveno pred očima Onog kome govorimo.
4:14b.HEB.004.014Imajući, dakle, velikog Poglavara svešteničkog, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijeg, da se držimo priznanja.
4:15b.HEB.004.015Jer nemamo Poglavara svešteničkog koji ne može postradati s našim slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim greha.
4:16b.HEB.004.016Da pristupimo, dakle, slobodno k prestolu blagodati, da primimo milost i nadjemo blagodat za vreme kad nam zatreba pomoć.
5
5:1b.HEB.005.001Jer svaki poglavar sveštenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grehe,
5:2b.HEB.005.002Koji može postradati s onima koji ne znaju i zalaze; jer je i on pod slabošću.
5:3b.HEB.005.003I zato je dužan kako za narodne tako i za svoje grehe prinositi.
5:4b.HEB.005.004I niko sam sebi ne daje časti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
5:5b.HEB.005.005Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego Onaj koji Mu reče: Ti si moj sin, ja Te danas rodih.
5:6b.HEB.005.006Kao što i na drugom mestu govori: Ti si sveštenik vavek po redu Melhisedekovom.
5:7b.HEB.005.007On u dane tela svog moljenja i molitve k Onome koji Ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utešen po svojoj pobožnosti.
5:8b.HEB.005.008Iako i beše Sin Božji, ali od onog što postrada nauči se poslušanju.
5:9b.HEB.005.009I svršivši sve, postade svima koji Ga poslušaše uzrok spasenja večnog.
5:10b.HEB.005.010I bi narečen od Boga poglavar sveštenički po redu Melhisedekovom.
5:11b.HEB.005.011Za kog bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati; jer ste postali slabi na slušanju.
5:12b.HEB.005.012Jer vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet potrebujete da učite koje su prva slova reči Božije; i postadoste da trebate mleka, a ne jake hrane.
5:13b.HEB.005.013Jer koji se god hrani mlekom, ne razume reči pravde, jer je dete.
5:14b.HEB.005.014A savršenih je tvrda hrana, koji imaju osećanja dugim učenjem obučena za razlikovanje i dobra i zla.
6
6:1b.HEB.006.001Zato da ostavimo početak Hristove nauke i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvih dela, i vere u Boga,
6:2b.HEB.006.002Nauke krštenja, i stavljanja ruku, i vaskrsenja mrtvih, i suda večnog.
6:3b.HEB.006.003I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.
6:4b.HEB.006.004Jer nije moguće one koji su jednom prosvetljeni, okusili dar nebeski, postali zajedničari Duha Svetog,
6:5b.HEB.006.005I okusili dobru reč Božju, i silu onog sveta, i otpali,
6:6b.HEB.006.006Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi nanovo raspinju i ruže sina Božijeg.
6:7b.HEB.006.007Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja radja povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
6:8b.HEB.006.008A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposle sažeže.
6:9b.HEB.006.009Ali od vas, ljubazni, nadamo se boljem i šta se drži spasenja, ako i govorimo tako.
6:10b.HEB.006.010Jer Bog nije nepravedan da zaboravi delo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime Njegovo, posluživši svetima i služeći.
6:11b.HEB.006.011Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nada održi tvrdo do samog kraja;
6:12b.HEB.006.012Da ne budete lenivi, nego da se ugledate na one koji verom i trpljenjem dobijaju obećanja.
6:13b.HEB.006.013Jer kad Bog Avramu obeća, ne imajući ničim većim da se zakune, zakle se sobom,
6:14b.HEB.006.014Govoreći: Zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.
6:15b.HEB.006.015I tako trpeći dugo, dobi obećanje.
6:16b.HEB.006.016Jer se ljudi većim kunu, i svakoj njihovoj svadji svršetak je zakletva za potvrdjenje.
6:17b.HEB.006.017Zato i Bog kad htede naslednicima obećanja obilnije da pokaže tvrdju zaveta svog, učini posrednika kletvu:
6:18b.HEB.006.018Da bi u dvema nepokolebljivim stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utehu mi koji smo pribegli da se uhvatimo za nadu koja nam je dana,
6:19b.HEB.006.019Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavese,
6:20b.HEB.006.020Gde Isus udje napred za nas, postavši poglavar sveštenički doveka po redu Melhisedekovom.
7
7:1b.HEB.007.001Jer ovaj Melhisedek beše car salimski, sveštenik Boga Najvišeg, koji srete Avraama kad se vraćaše s boja careva, i blagoslovi ga;
7:2b.HEB.007.002Kome i Avraam dade desetak od svega. Prvo dakle znači car pravde, potom i car salimski, to jest car mira:
7:3b.HEB.007.003Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu, a isporedjen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik doveka.
7:4b.HEB.007.004Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avraam patrijarh dao desetak od plena.
7:5b.HEB.007.005Istina, i oni od sinova Levijevih koji primiše sveštenstvo, imaju zapovest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest od braće svoje, ako su i izišli iz bedara Avramovih.
7:6b.HEB.007.006Ali onaj koji se ne broji od njihovog roda, uze desetak od Avraama, i blagoslovi onog koji ima obećanje.
7:7b.HEB.007.007Ali bez svakog izgovora manje blagoslovi veće.
7:8b.HEB.007.008I tako ovde uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo Onaj za kog se posvedoči da živi.
7:9b.HEB.007.009I, da ovako kažem, Levije koji uze desetak, dao je desetak kroz Avraama:
7:10b.HEB.007.010Jer beše još u bedrima očevim kad ga srete Melhisedek.
7:11b.HEB.007.011Ako je, dakle, savršenstvo postalo kroz levitsko sveštenstvo (jer je narod pod njim zakon primio), kakva je još potreba bila govoriti da će drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovom, a ne po redu Aronovom?
7:12b.HEB.007.012Jer, kad se promeni sveštenstvo, mora se i zakon promeniti.
7:13b.HEB.007.013Jer za koga se ovo govori On je od drugog kolena, od kog niko ne pristupi k oltaru.
7:14b.HEB.007.014Jer je poznato da Gospod naš od kolena Judina izadje, za koje koleno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu.
7:15b.HEB.007.015I još je više poznato da će po redu Melhisedekovom drugi sveštenik postati,
7:16b.HEB.007.016Koji nije postao po zakonu telesne zapovesti nego po sili života večnog.
7:17b.HEB.007.017Jer svedoči: Ti si sveštenik vavek po redu Melhisedekovom.
7:18b.HEB.007.018Tako se ukida predjašnja zapovest, što bi slaba i zaludna.
7:19b.HEB.007.019Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolju nadu, kroz koju se približujemo k Bogu.
7:20b.HEB.007.020I još ne bez zakletve:
7:21b.HEB.007.021Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a Ovaj sa zakletvom kroz Onog koji Mu govori: Zakle se Gospod i neće se raskajati: Ti si sveštenik vavek po redu Melhisedekovom.
7:22b.HEB.007.022Toliko boljeg zaveta posta Isus jamac.
7:23b.HEB.007.023I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu.
7:24b.HEB.007.024A Ovaj, budući da ostaje vavek, ima večno sveštenstvo.
7:25b.HEB.007.025Zato i može vavek spasti one koji kroza Nj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.
7:26b.HEB.007.026Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički: svet, bezazlen, čist, odvojen od grešnika, i koji je bio više nebesa;
7:27b.HEB.007.027Kome nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najpre za svoje grehe žrtve prinositi, a potom za narodne, jer On ovo učini jednom, kad sebe prinese.
7:28b.HEB.007.028Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a reč zakletve koje je rečena po zakonu, postavi sina vavek savršena.
8
8:1b.HEB.008.001A ovo je glava od toga što govorimo: imamo takvog Poglavara svešteničkog koji sedi s desne strane prestola Veličine na nebesima;
8:2b.HEB.008.002Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovek.
8:3b.HEB.008.003Jer se svaki poglavar sveštenički postavlja da prinosi dare i žrtve; zato valja da i Ovaj šta ima što će prineti.
8:4b.HEB.008.004Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji prinose dare po zakonu,
8:5b.HEB.008.005Koji služe obličju i senu nebeskih stvari, kao što bi rečeno Mojsiju kad htede skiniju da načini: Gledaj, reče, da načiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori.
8:6b.HEB.008.006A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljeg zaveta, koji se na boljim obećanjima utvrdi.
8:7b.HEB.008.007Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugom tražilo mesta.
8:8b.HEB.008.008Jer kudeći ih govori: Evo dani idu, govori Gospod, i načiniću s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavet;
8:9b.HEB.008.009Ne po zavetu koji načinih s očevima njihovim u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje misirske; jer oni ne ostaše u zavetu mom, i ja ne marih za njih, govori Gospod.
8:10b.HEB.008.010Jer je ovo zavet koji ću načiniti s domom Izrailjevim posle onih dana, govori Gospod: daću zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovim napisaću ih, i biću im Bog, i oni će biti meni narod.
8:11b.HEB.008.011I nijedan neće učiti svog bližnjeg, i nijedan brata svog, govoreći: Poznaj Gospoda; jer će me svi poznati od malog do velikog medju njima.
8:12b.HEB.008.012Jer ću biti milostiv nepravdama njihovim, i grehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.
8:13b.HEB.008.013A kad veli: nov zavet, prvi načini vethim; a šta je vetho i ostarelo, blizu je kraja.
9
9:1b.HEB.009.001Tako i prvi zavet imaše pravdu bogomoljstva i svetinju zemaljsku.
9:2b.HEB.009.002Jer skinija beše načinjena prva, u kojoj beše svećnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, što se zove svetinja.
9:3b.HEB.009.003A za drugim zavesom beše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama,
9:4b.HEB.009.004Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zaveta okovan svuda zlatom, u kome beše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se beše omladila, i ploče zaveta.
9:5b.HEB.009.005A više njega behu heruvimi slave, koji osenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.
9:6b.HEB.009.006A kad ovo beše tako uredjeno, ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju.
9:7b.HEB.009.007A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenički, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.
9:8b.HEB.009.008Ovim pokazivaše Duh Sveti da se još nije otvorio put svetih, dokle prva skinija stoji;
9:9b.HEB.009.009Koja ostade prilika za sadašnje vreme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da se svrše po savesti onog koji služi.
9:10b.HEB.009.010Osim u jelima i pićima, i različnom umivanju i pravdanju tela, koje je postavljeno do vremena popravljenja.
9:11b.HEB.009.011Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom gradjena, to jest, nije ovog stvorenja,
9:12b.HEB.009.012Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv udje jednom u svetinju, i nadje večni otkup.
9:13b.HEB.009.013Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na telesnu čistotu;
9:14b.HEB.009.014A kamoli neće krv Hrista, koji Duhom Svetim sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savest našu od mrtvih dela, da služimo Bogu Živom i Istinitom?
9:15b.HEB.009.015I zato je novom zavetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvom zavetu, obećanje večnog nasledstva prime zvani.
9:16b.HEB.009.016Jer gde je zavet valja da bude i smrt onog koji čini zavet.
9:17b.HEB.009.017Jer je zavet po smrti potvrdjen: budući da nema nikakve sile dok je živ onaj koji ga je načinio.
9:18b.HEB.009.018Jer ni prvi nije utvrdjen bez krvi.
9:19b.HEB.009.019Jer kad Mojsije izgovori sve zapovesti po zakonu svom narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod.
9:20b.HEB.009.020Govoreći: Ovo je krv zaveta koji Bog načini s vama.
9:21b.HEB.009.021A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju.
9:22b.HEB.009.022I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez prolivanja krvi ne biva oproštenje.
9:23b.HEB.009.023Tako je trebalo da se obličja nebeskih ovima čiste, a sama nebeska boljim žrtvama od ovih.
9:24b.HEB.009.024Jer Hristos ne udje u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas;
9:25b.HEB.009.025Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenički ulazi u svetinju svake godine s krvlju tudjom:
9:26b.HEB.009.026Inače bi On morao mnogo puta stradati od postanja sveta; a sad jednom na svršetku veka javi se da svojom žrtvom satre greh.
9:27b.HEB.009.027I kao što je ljudima odredjeno jednom umreti, a potom sud:
9:28b.HEB.009.028Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grehe; a drugom će se javiti bez greha na spasenje onima koji Ga čekaju.
10
10:1b.HEB.010.001Jer zakon imajući sen dobara koja će doći, a ne samo obličje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve.
10:2b.HEB.010.002Inače bi se prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikakve savesti za grehe, kad se jednom očiste;
10:3b.HEB.010.003Nego se njima svake godine čini spomen za grehe.
10:4b.HEB.010.004Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grehe.
10:5b.HEB.010.005Zato, ulazeći u svet govori: Žrtava i darova nisi hteo, ali si mi telo pripravio.
10:6b.HEB.010.006Žrtve i prilozi za greh nisu Ti bili ugodni.
10:7b.HEB.010.007Tada rekoh: Evo dodjoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju Tvoju, Bože.
10:8b.HEB.010.008I više kazavši: Priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grehe nisi hteo, niti su Ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;
10:9b.HEB.010.009Tada reče: Evo dodjoh da učinim volju Tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.
10:10b.HEB.010.010Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tela Isusa Hrista jednom.
10:11b.HEB.010.011I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti grehe.
10:12b.HEB.010.012A On prinesavši jedinu žrtvu za grehe sedi svagda s desne strane Bogu.
10:13b.HEB.010.013Čekajući dalje dok se polože neprijatelji Njegovi podnožje nogama Njegovim.
10:14b.HEB.010.014Jer jednim prinosom savršio je vavek one koji bivaju osvećeni.
10:15b.HEB.010.015A svedoči nam i Duh Sveti; jer kao što je napred kazano:
10:16b.HEB.010.016Ovo je zavet koji ću načiniti s njima posle onih dana, govori Gospod: Daću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovim napisaću ih;
10:17b.HEB.010.017I grehe njihove i bezakonja njihova neću više spominjati.
10:18b.HEB.010.018A gde je oproštenje ovih onde više nema priloga za grehe.
10:19b.HEB.010.019Imajući, dakle, slobodu, braćo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novim i živim.
10:20b.HEB.010.020Koji nam je obnovio zavetom, to jest telom svojim,
10:21b.HEB.010.021I sveštenika velikog nad domom Božijim:
10:22b.HEB.010.022Da pristupamo s istinim srcem u punoj veri, očišćeni u srcima od zle savesti, i umiveni po telu vodom čistom;
10:23b.HEB.010.023Da se držimo tvrdo priznanja nade: jer je veran onaj koji je obećao;
10:24b.HEB.010.024I da razumevamo jedan drugog u podbunjivanju k ljubavi i dobrim delima,
10:25b.HEB.010.025Ne ostavljajući skupštinu svoju, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugog savetujući, toliko većma koliko vidite da se približuje dan sudni.
10:26b.HEB.010.026Jer kad mi grešimo namerno, pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grehe;
10:27b.HEB.010.027Nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote.
10:28b.HEB.010.028Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svedoka.
10:29b.HEB.010.029Koliko mislite da će gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijeg pogazi, i krv zaveta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?
10:30b.HEB.010.030Jer znamo Onog koji reče: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod će suditi narodu svom.
10:31b.HEB.010.031Strašno je upasti u ruke Boga Živoga.
10:32b.HEB.010.032Opominjite se, pak, prvih dana svojih, u koje se prosvetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste,
10:33b.HEB.010.033Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.
10:34b.HEB.010.034Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošću da se razgrabi vaše imanje, znajući da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima.
10:35b.HEB.010.035Ne odbacujte, dakle, slobodu svoju, koja ima veliku platu.
10:36b.HEB.010.036Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje.
10:37b.HEB.010.037Jer još malo, vrlo malo, pa će doći Onaj koji treba da dodje i neće odocniti.
10:38b.HEB.010.038A pravednik živeće od vere; ako li odstupi neće biti po volji moje duše.
10:39b.HEB.010.039A mi, braćo, nismo od onih koji odstupaju na pogibao, nego od onih koji veruju da spasu duše.
11
11:1b.HEB.011.001Vera je, pak, tvrdo čekanje onog čemu se nadamo, i dokazivanje onog što ne vidimo.
11:2b.HEB.011.002Jer u njoj stari dobiše svedočanstvo.
11:3b.HEB.011.003Verom poznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
11:4b.HEB.011.004Verom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
11:5b.HEB.011.005Verom bi Enoh prenesen da ne vidi smrt; i ne nadje se, jer ga Bog premesti, jer pre nego ga premesti, dobi svedočanstvo da ugodi Bogu.
11:6b.HEB.011.006A bez vere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dodje k Bogu, valja da veruje da ima Bog i da plaća onima koji Ga traže.
11:7b.HEB.011.007Verom Noje primivši zapovest i pobojavši se onog što još ne vide, načini kovčeg za spasenje doma svog, kojim osudi sav svet, i posta naslednik pravde po veri.
11:8b.HEB.011.008Verom posluša Avraam kad bi pozvan da izidje u zemlju koju htede da primi u nasledstvo, i izidje ne znajući kuda ide.
11:9b.HEB.011.009Verom dodje Avraam u zemlju obećanu, kao u tudju, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunaslednicima obećanja tog.
11:10b.HEB.011.010Jer čekaše grad koji ima temelje, kome je zidar i Tvorac Bog.
11:11b.HEB.011.011Verom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vernog Onog koji obeća.
11:12b.HEB.011.012Zato se i rodiše od jednog, još gotovo mrtvog, kao zvezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pesak pokraj mora.
11:13b.HEB.011.013U veri pomreše svi ovi ne primivši obećanja, nego ga videvši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
11:14b.HEB.011.014Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstvo.
11:15b.HEB.011.015I da bi se oni opomenuli onog iz kog izidjoše, imali bi vreme da se vrate.
11:16b.HEB.011.016Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazvati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
11:17b.HEB.011.017Verom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto beše primio obećanje,
11:18b.HEB.011.018U kome beše kazano: U Isaku nazvaće ti se seme;
11:19b.HEB.011.019Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku.
11:20b.HEB.011.020Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
11:21b.HEB.011.021Verom blagoslovi Jakov umirući svakog sina Josifovog, i pokloni se vrhu palice njegove.
11:22b.HEB.011.022Verom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevih, i zapoveda za kosti svoje.
11:23b.HEB.011.023Verom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri meseca roditelji njegovi, jer videše krasno dete, i pobojaše se zapovesti careve.
11:24b.HEB.011.024Verom Mojsije, kad bi veliki, ne htede da se naziva sin kćeri Faraonove;
11:25b.HEB.011.025I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost greha:
11:26b.HEB.011.026Državši sramotu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga misirskog; jer gledaše na platu.
11:27b.HEB.011.027Verom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše Onog koji se ne vidi, kao da Ga vidjaše.
11:28b.HEB.011.028Verom učini pashu i proliv krvi, da se onaj koji gubljaše prvorodjene ne dotakne do njih.
11:29b.HEB.011.029Verom predjoše Crveno More kao po suvoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
11:30b.HEB.011.030Verom padoše zidovi jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
11:31b.HEB.011.031Verom Raav kurva ne pogibe s nevernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugim putem.
11:32b.HEB.011.032I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugim prorocima,
11:33b.HEB.011.033Koji verom pobediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
11:34b.HEB.011.034Ugasiše silu ognjenu, pobegoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rasteraše vojske tudje;
11:35b.HEB.011.035Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenja; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenje, da dobiju bolje vaskrsenje;
11:36b.HEB.011.036A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
11:37b.HEB.011.037Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomreše; idoše u kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
11:38b.HEB.011.038Kojih ne beše dostojan svet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskim.
11:39b.HEB.011.039I ovi svi dobivši svedočanstvo verom ne primiše obećanja;
11:40b.HEB.011.040Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.
12
12:1b.HEB.012.001Zato, dakle, i mi imajući oko sebe toliku gomilu svedoka, da odbacimo svako breme i greh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trčimo u bitku koja nam je odredjena,
12:2b.HEB.012.002Gledajući na Načelnika vere i Svršitelja Isusa, koji mesto odredjene sebi radosti pretrpe krst, ne mareći za sramotu, i sede s desne strane prestola Božijeg.
12:3b.HEB.012.003Pomislite, dakle, na Onog koji je takvo protivljenje protiv sebe od grešnika podneo, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži.
12:4b.HEB.012.004Jer još do krvi ne dodjoste boreći se protiv greha,
12:5b.HEB.012.005I zaboraviste utehu koju vam govori, kao sinovima: Sine moj! Ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te On pokara;
12:6b.HEB.012.006Jer koga ljubi Gospod onog i kara; a bije svakog sina kog prima.
12:7b.HEB.012.007Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kog otac ne kara?
12:8b.HEB.012.008Ako li ste bez karanja, u kome svi deo dobiše, dakle ste kopilad, a ne sinovi.
12:9b.HEB.012.009Ako su nam dakle telesni očevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo Oca duhova, da živimo?
12:10b.HEB.012.010Jer oni za malo dana, kako im ugodno beše, karahu nas; a Ovaj na korist, da dobijemo deo od Njegove svetinje.
12:11b.HEB.012.011Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali posle daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.
12:12b.HEB.012.012Zato oslabljene ruke i oslabljena kolena ispravite,
12:13b.HEB.012.013I staze poravnite nogama svojim, da ne svrne šta je hromo, nego još da se isceli.
12:14b.HEB.012.014Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovog niko neće videti Gospoda.
12:15b.HEB.012.015Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav koren gorčine, i ne učini pakost, i tim da se mnogi ne opogane.
12:16b.HEB.012.016Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje.
12:17b.HEB.012.017Jer znate da je i potom, kad htede da primi blagoslov, odbačen; jer pokajanje ne nadje mesta, ako ga i sa suzama tražaše.
12:18b.HEB.012.018Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorelom, oblaku, i pomrčini i oluji,
12:19b.HEB.012.019I trubnom glasu, i glasu reči, kog se odrekoše oni koji čuše, da ne čuju više reči;
12:20b.HEB.012.020Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovedaše: Ako se i zver dotakne do gore, biće kamenjem ubijena.
12:21b.HEB.012.021I tako strašno beše ono što se vide da Mojsije reče: Uplašio sam se i drhćem.
12:22b.HEB.012.022Nego, pristupiste k sionskoj gori, i ka gradu Boga Živoga, Jerusalimu nebeskom, i mnogim hiljadama andjela,
12:23b.HEB.012.023K saboru i crkvi prvorodnih koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji svih, i duhovima savršenih pravednika,
12:24b.HEB.012.024I k Isusu, Posredniku zaveta novog, i krvi kropljenja, koja bolje govori negoli Aveljeva.
12:25b.HEB.012.025Ali gledajte da se ne odreknete Onog koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onog koji prorokovaše na zemlji, a kamoli mi koji se odričemo nebeskog,
12:26b.HEB.012.026Kog glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći; još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
12:27b.HEB.012.027A što veli: još jednom, pokazuje da će se ukinuti ono što se pomiče, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomiče.
12:28b.HEB.012.028Zato, primajući carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom.
12:29b.HEB.012.029Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.
13
13:1b.HEB.013.001Ljubav bratinska da ostane medju vama.
13:2b.HEB.013.002Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše andjele na konak.
13:3b.HEB.013.003Opominjite se sužnja kao da ste s njima svezani, onih kojima se nepravda čini kao da ste i sami u telu.
13:4b.HEB.013.004Ženidbu da drže svi u časti, i postelja ženidbena da bude čista; a kurvarima i preljubočincima sudiće Bog.
13:5b.HEB.013.005Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onim što imate. Jer On reče: Neću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti;
13:6b.HEB.013.006Tako da smemo govoriti: Gospod je moj pomoćnik, i neću se bojati; šta će mi učiniti čovek?
13:7b.HEB.013.007Opominjite se svojih učitelja koji vam kazivaše reč Božiju; gledajte na svršetak njihovog življenja, i ugledajte se na veru njihovu.
13:8b.HEB.013.008Isus Hristos juče je i danas onaj isti i vavek.
13:9b.HEB.013.009U nauke tudje i različne ne pristajte; jer je dobro blagodaću utvrdjivati srca, a ne jelima, od kojih ne imaše koristi oni koji življaše u njima.
13:10b.HEB.013.010Imamo, pak, oltar od kog oni ne smeju jesti koji služe skiniji.
13:11b.HEB.013.011Jer kojih životinja krv unosi poglavar sveštenički u svetinju za grehe, onih se telesa spaljuju izvan logora.
13:12b.HEB.013.012Zato Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.
13:13b.HEB.013.013Zato dakle da izlazimo k Njemu izvan logora, noseći Njegovu sramotu.
13:14b.HEB.013.014Jer ovde nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj koji će doći.
13:15b.HEB.013.015Kroz Njega, dakle, da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana koje priznaju ime Njegovo.
13:16b.HEB.013.016A dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takvim žrtvama ugadja Bogu.
13:17b.HEB.013.017Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže.
13:18b.HEB.013.018Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savest, starajući se u svemu dobro da živimo.
13:19b.HEB.013.019A odviše molim činite ovo, da bih se pre vratio k vama.
13:20b.HEB.013.020A Bog mira, koji izvede iz mrtvih velikog Pastira ovcama, krvlju zaveta večnog, Gospoda našeg Isusa Hrista,
13:21b.HEB.013.021Da vas savrši u svakom delu dobrom, da učinite volju Njegovu, čineći u vama šta je ugodno pred Njime, kroz Isusa Hrista, kome slava va vek veka. Amin.
13:22b.HEB.013.022Molim vas pak, braćo, primite reč poučenja; jer ukratko napisah i poslah vam.
13:23b.HEB.013.023Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojim, ako skoro dodje, videću vas.
13:24b.HEB.013.024Pozdravite sve učitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braća koja su iz Talijanske.
13:25b.HEB.013.025Blagodat sa svima vama. Amin.
- Holder of rights
- Multilingual Bible Corpus
- Citation Suggestion for this Object
- TextGrid Repository (2025). Serbian Collection. Hebrews (Serbian). Hebrews (Serbian). Multilingual Parallel Bible Corpus. Multilingual Bible Corpus. https://hdl.handle.net/21.11113/0000-0016-B5D7-9