2 Corinthians (Croatian)

1

1:1b.2CO.001.001Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji.

1:2b.2CO.001.002Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

1:3b.2CO.001.003Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!

1:4b.2CO.001.004On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.

1:5b.2CO.001.005Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša.

1:6b.2CO.001.006Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo.

1:7b.2CO.001.007I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe.

1:8b.2CO.001.008Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život.

1:9b.2CO.001.009Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.

1:10b.2CO.001.010On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas; u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati.

1:11b.2CO.001.011A i vi ćete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

1:12b.2CO.001.012A ovo je naša slava: svjedočansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti.

1:13b.2CO.001.013Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što čitate i razumijete; a nadam se da ćete i do kraja razumjeti,

1:14b.2CO.001.014kao što nas djelomično i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa.

1:15b.2CO.001.015U tom uvjerenju namjeravao sam najprije doći k vama

1:16b.2CO.001.016i preko vas prijeći u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju.

1:17b.2CO.001.017Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"?

1:18b.2CO.001.018Bog je svjedok: naša riječ vama nije "Da!" i "Ne!"

1:19b.2CO.001.019jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!".

1:20b.2CO.001.020Doista, sva obećanja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu!

1:21b.2CO.001.021A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvrđuje za Krista; on nas i pomaza,

1:22b.2CO.001.022on nas i zapečati i u srca naša dade zalog - Duha.

1:23b.2CO.001.023A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint.

1:24b.2CO.001.024Ta mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

2

2:1b.2CO.002.001Odlučih dakle u sebi da neću k vama opet sa žalošću.

2:2b.2CO.002.002Jer ako ja vas ražalostim, a tko će mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim?

2:3b.2CO.002.003Zato vam to i napisah da me, kada dođem, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas.

2:4b.2CO.002.004Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama.

2:5b.2CO.002.005Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas.

2:6b.2CO.002.006Dosta je takvu ona kazna od većine

2:7b.2CO.002.007pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva.

2:8b.2CO.002.008Zato vas molim, iskažite mu ljubav.

2:9b.2CO.002.009Ta zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni.

2:10b.2CO.002.010Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom,

2:11b.2CO.002.011da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!

2:12b.2CO.002.012Kada dođoh u Troadu poradi evanđelja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu,

2:13b.2CO.002.013ne bijaše mi duši spokoja što ne nađoh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i pođoh u Makedoniju.

2:14b.2CO.002.014Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja.

2:15b.2CO.002.015Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju:

2:16b.2CO.002.016ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban?

2:17b.2CO.002.017Uistinu, mi nismo kao mnogi koji trguju riječju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

3

3:1b.2CO.003.001Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili trebamo li, kao neki, preporučna pisma na vas ili od vas?

3:2b.2CO.003.002Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i čitaju svi ljudi.

3:3b.2CO.003.003Vi ste, očito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama kamenim, nego na pločama od mesa, u srcima.

3:4b.2CO.003.004Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga.

3:5b.2CO.003.005Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga.

3:6b.2CO.003.006On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje.

3:7b.2CO.003.007Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova,

3:8b.2CO.003.008koliko li će slavnija biti služba Duha.

3:9b.2CO.003.009Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti.

3:10b.2CO.003.010I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom.

3:11b.2CO.003.011Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje.

3:12b.2CO.003.012Imajući dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenošću,

3:13b.2CO.003.013a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga.

3:14b.2CO.003.014Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao.

3:15b.2CO.003.015Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo.

3:16b.2CO.003.016Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.

3:17b.2CO.003.017Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda.

3:18b.2CO.003.018A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

4

4:1b.2CO.004.001Zato, budući da po milosrđu imamo ovu službu, ne malakšemo.

4:2b.2CO.004.002Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom.

4:3b.2CO.004.003Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju:

4:4b.2CO.004.004u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.

4:5b.2CO.004.005Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa.

4:6b.2CO.004.006Ta Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.

4:7b.2CO.004.007To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude očito Božja, a ne od nas.

4:8b.2CO.004.008U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući;

4:9b.2CO.004.009progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni -

4:10b.2CO.004.010uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje.

4:11b.2CO.004.011Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov očituje u našem smrtnom tijelu.

4:12b.2CO.004.012Tako smrt djeluje u nama, život u vama.

4:13b.2CO.004.013A budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo.

4:14b.2CO.004.014Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti.

4:15b.2CO.004.015A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.

4:16b.2CO.004.016Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.

4:17b.2CO.004.017Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave

4:18b.2CO.004.018jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno.

5

5:1b.2CO.005.001Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.

5:2b.2CO.005.002U ovome doista stenjemo i čeznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem;

5:3b.2CO.005.003dakako, ako se nađemo obučeni, ne goli.

5:4b.2CO.005.004Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo opterećeni jer nećemo da budemo svučeni, nego da se još obučemo da život iskapi što je smrtno.

5:5b.2CO.005.005A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha.

5:6b.2CO.005.006Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina.

5:7b.2CO.005.007Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju.

5:8b.2CO.005.008Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina.

5:9b.2CO.005.009Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

5:10b.2CO.005.010Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.

5:11b.2CO.005.011Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima.

5:12b.2CO.005.012Ne preporučujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se diče licem, a ne srcem.

5:13b.2CO.005.013Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo.

5:14b.2CO.005.014Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe;

5:15b.2CO.005.015i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.

5:16b.2CO.005.016Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo.

5:17b.2CO.005.017Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!

5:18b.2CO.005.018A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja.

5:19b.2CO.005.019Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja.

5:20b.2CO.005.020Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

5:21b.2CO.005.021Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

6

6:1b.2CO.006.001Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje.

6:2b.2CO.006.002Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa.

6:3b.2CO.006.003Ni u čemu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba,

6:4b.2CO.006.004nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanošću u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama,

6:5b.2CO.006.005pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima,

6:6b.2CO.006.006u čistoći, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj,

6:7b.2CO.006.007u riječi istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva;

6:8b.2CO.006.008slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti;

6:9b.2CO.006.009kao nepoznati, a poznati; kao umirući, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni;

6:10b.2CO.006.010kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge obogaćujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju.

6:11b.2CO.006.011Usta su naša otvorena vama, Korinćani, srce naše rašireno.

6:12b.2CO.006.012Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima.

6:13b.2CO.006.013Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi.

6:14b.2CO.006.014Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom?

6:15b.2CO.006.015Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?

6:16b.2CO.006.016Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.

6:17b.2CO.006.017Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti.

6:18b.2CO.006.018I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.

7

7:1b.2CO.007.001Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.

7:2b.2CO.007.002Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.

7:3b.2CO.007.003Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno.

7:4b.2CO.007.004Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.

7:5b.2CO.007.005Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.

7:6b.2CO.007.006Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.

7:7b.2CO.007.007Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah.

7:8b.2CO.007.008Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila -

7:9b.2CO.007.009sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali.

7:10b.2CO.007.010Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.

7:11b.2CO.007.011Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.

7:12b.2CO.007.012Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom.

7:13b.2CO.007.013To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.

7:14b.2CO.007.014Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom.

7:15b.2CO.007.015I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.

7:16b.2CO.007.016Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas.

8

8:1b.2CO.008.001Priopćujemo vam, braćo, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim:

8:2b.2CO.008.002unatoč mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti.

8:3b.2CO.008.003Svjedočim uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogućnostima i preko mogućnosti -

8:4b.2CO.008.004veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih.

8:5b.2CO.008.005I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj.

8:6b.2CO.008.006Zato zamolismo Tita da kao što je započeo, tako i dovrši među vama i to djelo darežljivosti.

8:7b.2CO.008.007Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i riječi, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti.

8:8b.2CO.008.008Ne zapovijedam, nego gorljivošću drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi.

8:9b.2CO.008.009Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite.

8:10b.2CO.008.010Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji već prošle godine prvi to započeste, ne samo činom nego i odlukom.

8:11b.2CO.008.011Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlučiste, tako prema mogućnostima i dovršite.

8:12b.2CO.008.012Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom čega nema.

8:13b.2CO.008.013Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost!

8:14b.2CO.008.014U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost,

8:15b.2CO.008.015kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje.

8:16b.2CO.008.016A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo.

8:17b.2CO.008.017On je prihvatio i molbu, ali budući da je veoma revan, otiđe k vama i dragovoljno.

8:18b.2CO.008.018S njime pak šaljemo brata kojega s evanđelja slave sve crkve.

8:19b.2CO.008.019Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju

8:20b.2CO.008.020kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo.

8:21b.2CO.008.021Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima.

8:22b.2CO.008.022Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome često iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas.

8:23b.2CO.008.023A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A braća naša? Poslanici su crkava, slava Kristova.

8:24b.2CO.008.024Pružite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

9

9:1b.2CO.009.001A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem.

9:2b.2CO.009.002Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge.

9:3b.2CO.009.003Ipak šaljem braću da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se -

9:4b.2CO.009.004ako sa mnom dođu Makedonci i nađu vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi.

9:5b.2CO.009.005Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti braću da unaprijed pođu k vama i da pripreme vaš još prije obećani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti.

9:6b.2CO.009.006Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.

9:7b.2CO.009.007Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja.

9:8b.2CO.009.008A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo -

9:9b.2CO.009.009kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.

9:10b.2CO.009.010A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.

9:11b.2CO.009.011Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.

9:12b.2CO.009.012Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.

9:13b.2CO.009.013Osvjedočeni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evanđelja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima.

9:14b.2CO.009.014A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama.

9:15b.2CO.009.015Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!

10

10:1b.2CO.010.001Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagošću i obazrivošću Kristovom - ja koji sam licem u lice među vama "skroman", a nenazočan prema vama "odvažan" -

10:2b.2CO.010.002molim da, jednom nazočan, ne moram biti odvažan smionošću kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo.

10:3b.2CO.010.003Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu.

10:4b.2CO.010.004Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja

10:5b.2CO.010.005i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu;

10:6b.2CO.010.006i spremni smo kazniti svaku nepokornost čim bude savršena vaša pokornost.

10:7b.2CO.010.007Gledajte što je očito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi.

10:8b.2CO.010.008Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlašću - koju nam Gospodin dade za vaše izgrađivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti.

10:9b.2CO.010.009Samo da se ne bi činilo kao da vas zastrašujem poslanicama!

10:10b.2CO.010.010Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazočnost nemoćna i riječ bezvrijedna".

10:11b.2CO.010.011Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazočni riječju u poslanicama, takvi smo i nazočni djelom.

10:12b.2CO.010.012Ne usuđujemo se, doista, izjednačiti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspoređuju.

10:13b.2CO.010.013Mi se pak nećemo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas.

10:14b.2CO.010.014Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evanđeljem Kristovim.

10:15b.2CO.010.015Ne hvalimo se u bezmjerje, tuđim naporima. A nadamo se da ćemo s uzrastom vaše vjere među vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje:

10:16b.2CO.010.016i preko vaših granica navijestiti evanđelje, a ne hvastati se onim što je već učinjeno na tuđem području.

10:17b.2CO.010.017Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali.

10:18b.2CO.010.018Ta nije prokušan tko sam sebe preporučuje, nego koga preporučuje Gospodin.

11

11:1b.2CO.011.001O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me!

11:2b.2CO.011.002Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

11:3b.2CO.011.003Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu.

11:4b.2CO.011.004Uistinu, ako tko dođe i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evanđelje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite.

11:5b.2CO.011.005Smatram, eto, da ni u čemu nisam manji od "nadapostola".

11:6b.2CO.011.006Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima očitovasmo.

11:7b.2CO.011.007Ili sam grijeh počinio što sam vam - ponizujući sebe da se vi uzvisite - besplatno navješćivao Božje evanđelje?

11:8b.2CO.011.008Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret.

11:9b.2CO.011.009U oskudici su mi pomogla braća koja dođoše iz Makedonije. U svemu sam se čuvao da vam ne budem težak, a i čuvat ću se.

11:10b.2CO.011.010Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko neće oduzeti u ahajskim krajevima.

11:11b.2CO.011.011Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade!

11:12b.2CO.011.012A što činim, i dalje ću činiti da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjednačili u onom čime se hvastaju.

11:13b.2CO.011.013Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove.

11:14b.2CO.011.014I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla.

11:15b.2CO.011.015Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.

11:16b.2CO.011.016Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim.

11:17b.2CO.011.017Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti.

11:18b.2CO.011.018Budući da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ću se hvaliti.

11:19b.2CO.011.019Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni!

11:20b.2CO.011.020Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi, ako vas tko po obrazu bije.

11:21b.2CO.011.021Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, čime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja!

11:22b.2CO.011.022Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam!

11:23b.2CO.011.023Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - često.

11:24b.2CO.011.024Od Židova primio sam pet puta po četrdeset manje jednu.

11:25b.2CO.011.025Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan proveo sam u bezdanu.

11:26b.2CO.011.026Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće;

11:27b.2CO.011.027u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladu i žeđi, često u postovima, u studeni i golotinji!

11:28b.2CO.011.028Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve.

11:29b.2CO.011.029Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram?

11:30b.2CO.011.030Treba li se hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.

11:31b.2CO.011.031Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem.

11:32b.2CO.011.032U Damasku namjesnik kralja Arete čuvaše grad damaščanski hoteći me uhvatiti.

11:33b.2CO.011.033Ali kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

12

12:1b.2CO.012.001Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje.

12:2b.2CO.012.002Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.

12:3b.2CO.012.003I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -

12:4b.2CO.012.004bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.

12:5b.2CO.012.005Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim.

12:6b.2CO.012.006Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.

12:7b.2CO.012.007I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.

12:8b.2CO.012.008Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče:

12:9b.2CO.012.009"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.

12:10b.2CO.012.010Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.

12:11b.2CO.012.011Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa.

12:12b.2CO.012.012Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima.

12:13b.2CO.012.013Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".

12:14b.2CO.012.014Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.

12:15b.2CO.012.015A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?

12:16b.2CO.012.016Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".

12:17b.2CO.012.017Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?

12:18b.2CO.012.018Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?

12:19b.2CO.012.019Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.

12:20b.2CO.012.020Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;

12:21b.2CO.012.021da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.

13

13:1b.2CO.013.001Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.

13:2b.2CO.013.002Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh već i opet - kao onda drugi put nazočan, tako i sada nenazočan - unaprijed velim: ako opet dođem, neću štedjeti.

13:3b.2CO.013.003Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemoćan, nego je snažan među vama.

13:4b.2CO.013.004I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.

13:5b.2CO.013.005Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Inače niste pravi.

13:6b.2CO.013.006A spoznat ćete, nadam se, da smo mi pravi.

13:7b.2CO.013.007Molimo se Bogu da ne činite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro činite, pa izašli mi i kao nepravi.

13:8b.2CO.013.008Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu.

13:9b.2CO.013.009Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje.

13:10b.2CO.013.010To vam nenazočan pišem zato da nazočan ne bih morao oštro nastupiti vlašću koju mi Gospodin dade za izgrađivanje, a ne za rušenje.

13:11b.2CO.013.011Uostalom, braćo, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit će s vama.

13:12b.2CO.013.012Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.

13:13b.2CO.013.013Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!

13:14b.2CO.013.014- - -