John (Croatian)

1

1:1b.JOH.001.001U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.

1:2b.JOH.001.002Ona bijaše u početku u Boga.

1:3b.JOH.001.003Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

1:4b.JOH.001.004u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;

1:5b.JOH.001.005i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

1:6b.JOH.001.006Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

1:7b.JOH.001.007On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

1:8b.JOH.001.008Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.

1:9b.JOH.001.009Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;

1:10b.JOH.001.010bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

1:11b.JOH.001.011K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

1:12b.JOH.001.012A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

1:13b.JOH.001.013koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

1:14b.JOH.001.014I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

1:15b.JOH.001.015Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"

1:16b.JOH.001.016Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

1:17b.JOH.001.017Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

1:18b.JOH.001.018Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

1:19b.JOH.001.019A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

1:20b.JOH.001.020on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

1:21b.JOH.001.021Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

1:22b.JOH.001.022Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"

1:23b.JOH.001.023On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija."

1:24b.JOH.001.024A neki izaslanici bijahu farizeji.

1:25b.JOH.001.025Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

1:26b.JOH.001.026Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -

1:27b.JOH.001.027onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući."

1:28b.JOH.001.028To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

1:29b.JOH.001.029Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"

1:30b.JOH.001.030To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"

1:31b.JOH.001.031"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu."

1:32b.JOH.001.032I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.

1:33b.JOH.001.033Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'

1:34b.JOH.001.034I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."

1:35b.JOH.001.035Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.

1:36b.JOH.001.036Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!"

1:37b.JOH.001.037Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.

1:38b.JOH.001.038Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?"

1:39b.JOH.001.039Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

1:40b.JOH.001.040Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.

1:41b.JOH.001.041On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik".

1:42b.JOH.001.042Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena".

1:43b.JOH.001.043Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!"

1:44b.JOH.001.044Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

1:45b.JOH.001.045Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

1:46b.JOH.001.046Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi."

1:47b.JOH.001.047Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

1:48b.JOH.001.048Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

1:49b.JOH.001.049Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"

1:50b.JOH.001.050Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"

1:51b.JOH.001.051I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."

2

2:1b.JOH.002.001Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka.

2:2b.JOH.002.002Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici.

2:3b.JOH.002.003Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: "Vina nemaju."

2:4b.JOH.002.004Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!"

2:5b.JOH.002.005Nato će njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, učinite!"

2:6b.JOH.002.006A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere.

2:7b.JOH.002.007Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha.

2:8b.JOH.002.008Tada im reče: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu.

2:9b.JOH.002.009Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika

2:10b.JOH.002.010i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada."

2:11b.JOH.002.011Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici.

2:12b.JOH.002.012Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.

2:13b.JOH.002.013Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

2:14b.JOH.002.014U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

2:15b.JOH.002.015I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta,

2:16b.JOH.002.016a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku."

2:17b.JOH.002.017Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

2:18b.JOH.002.018Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?"

2:19b.JOH.002.019Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."

2:20b.JOH.002.020Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?"

2:21b.JOH.002.021No on je govorio o hramu svoga tijela.

2:22b.JOH.002.022Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

2:23b.JOH.002.023Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio.

2:24b.JOH.002.024No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao

2:25b.JOH.002.025i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

3

3:1b.JOH.003.001Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov.

3:2b.JOH.003.002On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime."

3:3b.JOH.003.003Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"

3:4b.JOH.003.004Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?"

3:5b.JOH.003.005Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

3:6b.JOH.003.006Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.

3:7b.JOH.003.007Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

3:8b.JOH.003.008Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."

3:9b.JOH.003.009Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"

3:10b.JOH.003.010Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

3:11b.JOH.003.011Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate.

3:12b.JOH.003.012Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

3:13b.JOH.003.013Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

3:14b.JOH.003.014I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji

3:15b.JOH.003.015da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.

3:16b.JOH.003.016Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

3:17b.JOH.003.017Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

3:18b.JOH.003.018Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

3:19b.JOH.003.019A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

3:20b.JOH.003.020Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;

3:21b.JOH.003.021a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

3:22b.JOH.003.022Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio.

3:23b.JOH.003.023A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

3:24b.JOH.003.024Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

3:25b.JOH.003.025Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju.

3:26b.JOH.003.026Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k njemu."

3:27b.JOH.003.027Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.

3:28b.JOH.003.028Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'

3:29b.JOH.003.029Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.

3:30b.JOH.003.030On treba da raste, a ja da se umanjujem.

3:31b.JOH.003.031Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

3:32b.JOH.003.032što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima.

3:33b.JOH.003.033Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.

3:34b.JOH.003.034Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.

3:35b.JOH.003.035Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

3:36b.JOH.003.036Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."

4

4:1b.JOH.004.001Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan -

4:2b.JOH.004.002iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici -

4:3b.JOH.004.003ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

4:4b.JOH.004.004Morao je proći kroza Samariju.

4:5b.JOH.004.005Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.

4:6b.JOH.004.006Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

4:7b.JOH.004.007Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"

4:8b.JOH.004.008Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.

4:9b.JOH.004.009Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

4:10b.JOH.004.010Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."

4:11b.JOH.004.011Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?

4:12b.JOH.004.012Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

4:13b.JOH.004.013Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti.

4:14b.JOH.004.014A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."

4:15b.JOH.004.015Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati."

4:16b.JOH.004.016Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."

4:17b.JOH.004.017Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'

4:18b.JOH.004.018Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."

4:19b.JOH.004.019Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.

4:20b.JOH.004.020Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

4:21b.JOH.004.021A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

4:22b.JOH.004.022Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.

4:23b.JOH.004.023Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

4:24b.JOH.004.024Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

4:25b.JOH.004.025Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve."

4:26b.JOH.004.026Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

4:27b.JOH.004.027Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

4:28b.JOH.004.028Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:

4:29b.JOH.004.029"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?"

4:30b.JOH.004.030Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.

4:31b.JOH.004.031Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!"

4:32b.JOH.004.032A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

4:33b.JOH.004.033Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

4:34b.JOH.004.034Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

4:35b.JOH.004.035Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu.

4:36b.JOH.004.036Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju.

4:37b.JOH.004.037Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'

4:38b.JOH.004.038Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

4:39b.JOH.004.039Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila."

4:40b.JOH.004.040Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.

4:41b.JOH.004.041Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi

4:42b.JOH.004.042pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

4:43b.JOH.004.043Nakon dva dana ode odande u Galileju.

4:44b.JOH.004.044Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.

4:45b.JOH.004.045Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

4:46b.JOH.004.046Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.

4:47b.JOH.004.047Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.

4:48b.JOH.004.048Nato mu Isus reče: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!"

4:49b.JOH.004.049Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete."

4:50b.JOH.004.050Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.

4:51b.JOH.004.051Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.

4:52b.JOH.004.052Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica."

4:53b.JOH.004.053Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.

4:54b.JOH.004.054Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

5

5:1b.JOH.005.001Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.

5:2b.JOH.005.002U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

5:3b.JOH.005.003U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:čekali su da izbije voda..

5:4b.JOH.005.004Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.

5:5b.JOH.005.005Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.

5:6b.JOH.005.006Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"

5:7b.JOH.005.007Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe."

5:8b.JOH.005.008Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

5:9b.JOH.005.009Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.

5:10b.JOH.005.010Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"

5:11b.JOH.005.011On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"

5:12b.JOH.005.012Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"

5:13b.JOH.005.013No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.

5:14b.JOH.005.014Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!"

5:15b.JOH.005.015Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

5:16b.JOH.005.016Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

5:17b.JOH.005.017Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

5:18b.JOH.005.018Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

5:19b.JOH.005.019Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.

5:20b.JOH.005.020Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.

5:21b.JOH.005.021Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće.

5:22b.JOH.005.022Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

5:23b.JOH.005.023da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla."

5:24b.JOH.005.024"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

5:25b.JOH.005.025Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas - sada je! - kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će.

5:26b.JOH.005.026Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

5:27b.JOH.005.027i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji.

5:28b.JOH.005.028Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas.

5:29b.JOH.005.029I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude.

5:30b.JOH.005.030Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

5:31b.JOH.005.031"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.

5:32b.JOH.005.032Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.

5:33b.JOH.005.033Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu.

5:34b.JOH.005.034Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite.

5:35b.JOH.005.035On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti.

5:36b.JOH.005.036Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac.

5:37b.JOH.005.037Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

5:38b.JOH.005.038a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

5:39b.JOH.005.039Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene,

5:40b.JOH.005.040a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate.

5:41b.JOH.005.041Slave od ljudi ne tražim,

5:42b.JOH.005.042ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.

5:43b.JOH.005.043Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti.

5:44b.JOH.005.044Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!

5:45b.JOH.005.045Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

5:46b.JOH.005.046Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.

5:47b.JOH.005.047Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?"

6

6:1b.JOH.006.001Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

6:2b.JOH.006.002Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.

6:3b.JOH.006.003A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.

6:4b.JOH.006.004Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

6:5b.JOH.006.005Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

6:6b.JOH.006.006To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.

6:7b.JOH.006.007Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

6:8b.JOH.006.008Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

6:9b.JOH.006.009"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

6:10b.JOH.006.010Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.

6:11b.JOH.006.011Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

6:12b.JOH.006.012A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

6:13b.JOH.006.013Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

6:14b.JOH.006.014Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!"

6:15b.JOH.006.015Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

6:16b.JOH.006.016Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,

6:17b.JOH.006.017uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

6:18b.JOH.006.018More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

6:19b.JOH.006.019Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,

6:20b.JOH.006.020a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

6:21b.JOH.006.021Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

6:22b.JOH.006.022Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.

6:23b.JOH.006.023Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

6:24b.JOH.006.024Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.

6:25b.JOH.006.025Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?"

6:26b.JOH.006.026Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

6:27b.JOH.006.027Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

6:28b.JOH.006.028Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?"

6:29b.JOH.006.029Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

6:30b.JOH.006.030Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

6:31b.JOH.006.031Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

6:32b.JOH.006.032Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

6:33b.JOH.006.033jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

6:34b.JOH.006.034Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

6:35b.JOH.006.035Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

6:36b.JOH.006.036No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

6:37b.JOH.006.037Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;

6:38b.JOH.006.038jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

6:39b.JOH.006.039A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

6:40b.JOH.006.040Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

6:41b.JOH.006.041Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

6:42b.JOH.006.042Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

6:43b.JOH.006.043Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom!

6:44b.JOH.006.044Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

6:45b.JOH.006.045Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.

6:46b.JOH.006.046Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

6:47b.JOH.006.047Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

6:48b.JOH.006.048Ja sam kruh života.

6:49b.JOH.006.049Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

6:50b.JOH.006.050Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

6:51b.JOH.006.051Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

6:52b.JOH.006.052Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

6:53b.JOH.006.053Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

6:54b.JOH.006.054Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

6:55b.JOH.006.055Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

6:56b.JOH.006.056Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

6:57b.JOH.006.057Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.

6:58b.JOH.006.058Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."

6:59b.JOH.006.059To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

6:60b.JOH.006.060Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

6:61b.JOH.006.061A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava?

6:62b.JOH.006.062A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

6:63b.JOH.006.063"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."

6:64b.JOH.006.064"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.

6:65b.JOH.006.065I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."

6:66b.JOH.006.066Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.

6:67b.JOH.006.067Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?"

6:68b.JOH.006.068Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

6:69b.JOH.006.069I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

6:70b.JOH.006.070Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao."

6:71b.JOH.006.071Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

7

7:1b.JOH.007.001Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju.

7:2b.JOH.007.002Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.

7:3b.JOH.007.003Rekoše mu stoga njegova braća: "Otiđi odavle i pođi u Judeju da i tvoji učenici vide djela što činiš.

7:4b.JOH.007.004Ta tko želi biti javno poznat, ne čini ništa u tajnosti. Ako već činiš sve to, očituj se svijetu."

7:5b.JOH.007.005Jer ni braća njegova nisu vjerovala u njega.

7:6b.JOH.007.006Reče im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno.

7:7b.JOH.007.007Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedočim protiv njega: da su mu djela opaka.

7:8b.JOH.007.008Vi samo uziđite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo."

7:9b.JOH.007.009To im reče i ostade u Galileji.

7:10b.JOH.007.010Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

7:11b.JOH.007.011A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?"

7:12b.JOH.007.012I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod."

7:13b.JOH.007.013Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.

7:14b.JOH.007.014Usred blagdana uziđe Isus u Hram i stade naučavati.

7:15b.JOH.007.015Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?"

7:16b.JOH.007.016Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla.

7:17b.JOH.007.017Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.

7:18b.JOH.007.018Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti.

7:19b.JOH.007.019Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?"

7:20b.JOH.007.020Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?"

7:21b.JOH.007.021Uzvrati im Isus: "Jedno djelo učinih i svi se čudite.

7:22b.JOH.007.022Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka.

7:23b.JOH.007.023Ako čovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega čovjeka ozdravio u subotu?

7:24b.JOH.007.024Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!"

7:25b.JOH.007.025Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju?

7:26b.JOH.007.026A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist?

7:27b.JOH.007.027Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!"

7:28b.JOH.007.028Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate.

7:29b.JOH.007.029Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

7:30b.JOH.007.030Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

7:31b.JOH.007.031A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?"

7:32b.JOH.007.032Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate.

7:33b.JOH.007.033Tada Isus reče: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla.

7:34b.JOH.007.034Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći."

7:35b.JOH.007.035Rekoše nato Židovi među sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi nećemo naći? Da ne kani poći raseljenima među Grcima i naučavati Grke?

7:36b.JOH.007.036Što li znači besjeda koju reče: 'Tražit ćete me i nećete me naći; gdje sam ja, vi ne možete doći'?"

7:37b.JOH.007.037U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije

7:38b.JOH.007.038koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: 'Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!'"

7:39b.JOH.007.039To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen.

7:40b.JOH.007.040Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok."

7:41b.JOH.007.041Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje?

7:42b.JOH.007.042Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?"

7:43b.JOH.007.043Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.

7:44b.JOH.007.044Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

7:45b.JOH.007.045Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?"

7:46b.JOH.007.046Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio."

7:47b.JOH.007.047Nato će im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti?

7:48b.JOH.007.048Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega?

7:49b.JOH.007.049Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!"

7:50b.JOH.007.050Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih:

7:51b.JOH.007.051"Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?"

7:52b.JOH.007.052Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok."

7:53b.JOH.007.053I otiđoše svaki svojoj kući.

8

8:1b.JOH.008.001A Isus se uputi na Maslinsku goru.

8:2b.JOH.008.002U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati.

8:3b.JOH.008.003Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu

8:4b.JOH.008.004i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu.

8:5b.JOH.008.005U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?"

8:6b.JOH.008.006To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu.

8:7b.JOH.008.007A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen."

8:8b.JOH.008.008I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji.

8:9b.JOH.008.009A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini.

8:10b.JOH.008.010Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?"

8:11b.JOH.008.011Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

8:12b.JOH.008.012Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života."

8:13b.JOH.008.013Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!"

8:14b.JOH.008.014Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem.

8:15b.JOH.008.015Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga;

8:16b.JOH.008.016no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.

8:17b.JOH.008.017Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito.

8:18b.JOH.008.018Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac."

8:19b.JOH.008.019Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."

8:20b.JOH.008.020Te riječi rekao je Isus u riznici dok je naučavao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov čas.

8:21b.JOH.008.021Reče im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći."

8:22b.JOH.008.022Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"

8:23b.JOH.008.023A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta.

8:24b.JOH.008.024Stoga vam i rekoh: 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim."

8:25b.JOH.008.025Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus:

8:26b.JOH.008.026"Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu."

8:27b.JOH.008.027Ne shvatiše da im govori o Ocu.

8:28b.JOH.008.028Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.

8:29b.JOH.008.029Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo."

8:30b.JOH.008.030Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

8:31b.JOH.008.031Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;

8:32b.JOH.008.032upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."

8:33b.JOH.008.033Odgovore mu: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to ti govoriš: 'Postat ćete slobodni?'"

8:34b.JOH.008.034Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha.

8:35b.JOH.008.035Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.

8:36b.JOH.008.036Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni.

8:37b.JOH.008.037Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama.

8:38b.JOH.008.038Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svog oca."

8:39b.JOH.008.039Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili.

8:40b.JOH.008.040A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!

8:41b.JOH.008.041Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

8:42b.JOH.008.042Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.

8:43b.JOH.008.043Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju riječ.

8:44b.JOH.008.044Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži.

8:45b.JOH.008.045A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete.

8:46b.JOH.008.046Tko će mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete?

8:47b.JOH.008.047Tko je od Boga, riječi Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga."

8:48b.JOH.008.048Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"

8:49b.JOH.008.049Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.

8:50b.JOH.008.050No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.

8:51b.JOH.008.051Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka."

8:52b.JOH.008.052Rekoše mu Židovi: "Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: 'Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.'

8:53b.JOH.008.053Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"

8:54b.JOH.008.054Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog,

8:55b.JOH.008.055no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam.

8:56b.JOH.008.056Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se."

8:57b.JOH.008.057Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?"

8:58b.JOH.008.058Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

8:59b.JOH.008.059Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

9

9:1b.JOH.009.001Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja.

9:2b.JOH.009.002Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?"

9:3b.JOH.009.003Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja."

9:4b.JOH.009.004"Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi.

9:5b.JOH.009.005Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta."

9:6b.JOH.009.006To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči.

9:7b.JOH.009.007I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.

9:8b.JOH.009.008Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?"

9:9b.JOH.009.009Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!"

9:10b.JOH.009.010Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?"

9:11b.JOH.009.011On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah."

9:12b.JOH.009.012Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam."

9:13b.JOH.009.013Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima.

9:14b.JOH.009.014A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota.

9:15b.JOH.009.015Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim."

9:16b.JOH.009.016Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost.

9:17b.JOH.009.017Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!"

9:18b.JOH.009.018Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao

9:19b.JOH.009.019i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?"

9:20b.JOH.009.020Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio.

9:21b.JOH.009.021A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!"

9:22b.JOH.009.022Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom.

9:23b.JOH.009.023Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!"

9:24b.JOH.009.024Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!"

9:25b.JOH.009.025Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim."

9:26b.JOH.009.026Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?"

9:27b.JOH.009.027Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?"

9:28b.JOH.009.028Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi.

9:29b.JOH.009.029Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je."

9:30b.JOH.009.030Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči.

9:31b.JOH.009.031Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava.

9:32b.JOH.009.032Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja.

9:33b.JOH.009.033Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa".

9:34b.JOH.009.034Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga.

9:35b.JOH.009.035Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?"

9:36b.JOH.009.036On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?"

9:37b.JOH.009.037Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!"

9:38b.JOH.009.038A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj.

9:39b.JOH.009.039Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!"

9:40b.JOH.009.040Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?"

9:41b.JOH.009.041Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje."

10

10:1b.JOH.010.001"Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik.

10:2b.JOH.010.002A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca.

10:3b.JOH.010.003Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.

10:4b.JOH.010.004A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.

10:5b.JOH.010.005Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju."

10:6b.JOH.010.006Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.

10:7b.JOH.010.007Stoga im Isus ponovno reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama.

10:8b.JOH.010.008Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.

10:9b.JOH.010.009Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

10:10b.JOH.010.010Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju."

10:11b.JOH.010.011"Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce.

10:12b.JOH.010.012Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni:

10:13b.JOH.010.013najamnik je i nije mu do ovaca.

10:14b.JOH.010.014Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje,

10:15b.JOH.010.015kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

10:16b.JOH.010.016Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir.

10:17b.JOH.010.017Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.

10:18b.JOH.010.018Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

10:19b.JOH.010.019Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi.

10:20b.JOH.010.020Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?"

10:21b.JOH.010.021Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?"

10:22b.JOH.010.022Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima.

10:23b.JOH.010.023Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu.

10:24b.JOH.010.024Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!"

10:25b.JOH.010.025Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene.

10:26b.JOH.010.026Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca.

10:27b.JOH.010.027Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

10:28b.JOH.010.028Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.

10:29b.JOH.010.029Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve.

10:30b.JOH.010.030Ja i Otac jedno smo."

10:31b.JOH.010.031Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.

10:32b.JOH.010.032Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?"

10:33b.JOH.010.033Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."

10:34b.JOH.010.034Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste!

10:35b.JOH.010.035Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti -

10:36b.JOH.010.036kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' - zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!'

10:37b.JOH.010.037Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

10:38b.JOH.010.038Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."

10:39b.JOH.010.039Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku.

10:40b.JOH.010.040I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje.

10:41b.JOH.010.041A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome."

10:42b.JOH.010.042Mnogi ondje povjerovaše u njega.

11

11:1b.JOH.011.001Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.

11:2b.JOH.011.002Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.

11:3b.JOH.011.003Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je."

11:4b.JOH.011.004Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."

11:5b.JOH.011.005A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.

11:6b.JOH.011.006Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.

11:7b.JOH.011.007Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!"

11:8b.JOH.011.008Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"

11:9b.JOH.011.009Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.

11:10b.JOH.011.010Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."

11:11b.JOH.011.011To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga."

11:12b.JOH.011.012Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."

11:13b.JOH.011.013No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.

11:14b.JOH.011.014Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.

11:15b.JOH.011.015Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!"

11:16b.JOH.011.016Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!"

11:17b.JOH.011.017Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.

11:18b.JOH.011.018Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.

11:19b.JOH.011.019A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.

11:20b.JOH.011.020Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.

11:21b.JOH.011.021Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.

11:22b.JOH.011.022Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti."

11:23b.JOH.011.023Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!"

11:24b.JOH.011.024A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan."

11:25b.JOH.011.025Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.

11:26b.JOH.011.026I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"

11:27b.JOH.011.027Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"

11:28b.JOH.011.028Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te."

11:29b.JOH.011.029A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.

11:30b.JOH.011.030Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.

11:31b.JOH.011.031Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.

11:32b.JOH.011.032A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro."

11:33b.JOH.011.033Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen

11:34b.JOH.011.034upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!"

11:35b.JOH.011.035I zaplaka Isus.

11:36b.JOH.011.036Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!"

11:37b.JOH.011.037A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?"

11:38b.JOH.011.038Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.

11:39b.JOH.011.039Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan."

11:40b.JOH.011.040Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?"

11:41b.JOH.011.041Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.

11:42b.JOH.011.042Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao."

11:43b.JOH.011.043Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!"

11:44b.JOH.011.044I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!"

11:45b.JOH.011.045Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.

11:46b.JOH.011.046A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.

11:47b.JOH.011.047Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.

11:48b.JOH.011.048Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!"

11:49b.JOH.011.049A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.

11:50b.JOH.011.050I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!"

11:51b.JOH.011.051To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;

11:52b.JOH.011.052ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.

11:53b.JOH.011.053Toga dana dakle odluče da ga ubiju.

11:54b.JOH.011.054Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.

11:55b.JOH.011.055Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.

11:56b.JOH.011.056Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?"

11:57b.JOH.011.057A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.

12

12:1b.JOH.012.001Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih.

12:2b.JOH.012.002Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika.

12:3b.JOH.012.003Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

12:4b.JOH.012.004Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati:

12:5b.JOH.012.005"Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?"

12:6b.JOH.012.006To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo.

12:7b.JOH.012.007Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa!

12:8b.JOH.012.008Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek."

12:9b.JOH.012.009Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih.

12:10b.JOH.012.010A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti

12:11b.JOH.012.011jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

12:12b.JOH.012.012Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem,

12:13b.JOH.012.013uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov."

12:14b.JOH.012.014A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano:

12:15b.JOH.012.015Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu!

12:16b.JOH.012.016To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše.

12:17b.JOH.012.017Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome.

12:18b.JOH.012.018Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje.

12:19b.JOH.012.019Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!"

12:20b.JOH.012.020A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci.

12:21b.JOH.012.021Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa."

12:22b.JOH.012.022Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu.

12:23b.JOH.012.023Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.

12:24b.JOH.012.024Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

12:25b.JOH.012.025Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.

12:26b.JOH.012.026Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac."

12:27b.JOH.012.027"Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas!

12:28b.JOH.012.028Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!"

12:29b.JOH.012.029Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio."

12:30b.JOH.012.030Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas."

12:31b.JOH.012.031"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen.

12:32b.JOH.012.032A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi."

12:33b.JOH.012.033To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.

12:34b.JOH.012.034Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"

12:35b.JOH.012.035Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide.

12:36b.JOH.012.036Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih.

12:37b.JOH.012.037Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega,

12:38b.JOH.012.038da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja?

12:39b.JOH.012.039Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže:

12:40b.JOH.012.040Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim.

12:41b.JOH.012.041Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio.

12:42b.JOH.012.042Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.

12:43b.JOH.012.043Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje.

12:44b.JOH.012.044A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla;

12:45b.JOH.012.045i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla.

12:46b.JOH.012.046Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.

12:47b.JOH.012.047I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.

12:48b.JOH.012.048Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan.

12:49b.JOH.012.049Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim.

12:50b.JOH.012.050I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

13

13:1b.JOH.013.001Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.

13:2b.JOH.013.002I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.

13:3b.JOH.013.003A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa

13:4b.JOH.013.004usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se.

13:5b.JOH.013.005Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.

13:6b.JOH.013.006Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?"

13:7b.JOH.013.007Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."

13:8b.JOH.013.008Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom."

13:9b.JOH.013.009Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!"

13:10b.JOH.013.010Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!"

13:11b.JOH.013.011Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti."

13:12b.JOH.013.012Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio?

13:13b.JOH.013.013Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam!

13:14b.JOH.013.014Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.

13:15b.JOH.013.015Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih."

13:16b.JOH.013.016Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla.

13:17b.JOH.013.017Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!"

13:18b.JOH.013.018"Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže."

13:19b.JOH.013.019"Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam.

13:20b.JOH.013.020Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao."

13:21b.JOH.013.021Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedoči: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan će me od vas izdati!"

13:22b.JOH.013.022Učenici se zgledahu među sobom u nedoumici o kome to govori.

13:23b.JOH.013.023A jedan od njegovih učenika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila.

13:24b.JOH.013.024Šimun Petar dade mu znak i reče: "Pitaj tko je taj o kome govori."

13:25b.JOH.013.025Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?"

13:26b.JOH.013.026Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj."

13:27b.JOH.013.027Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja uđe u nj Sotona. Nato mu Isus reče: "Što činiš, učini brzo!"

13:28b.JOH.013.028Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao.

13:29b.JOH.013.029Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima.

13:30b.JOH.013.030On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

13:31b.JOH.013.031Pošto Juda iziđe, reče Isus: "Sada je proslavljen Sin Čovječji i Bog se proslavio u njemu!

13:32b.JOH.013.032Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi, i uskoro će ga proslaviti!

13:33b.JOH.013.033Dječice, još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći.

13:34b.JOH.013.034Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.

13:35b.JOH.013.035Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge."

13:36b.JOH.013.036Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije."

13:37b.JOH.013.037Nato će mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!"

13:38b.JOH.013.038Odgovori Isus: "Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš."

14

14:1b.JOH.014.001"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!

14:2b.JOH.014.002U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'?

14:3b.JOH.014.003Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.

14:4b.JOH.014.004A kamo ja odlazim, znate put."

14:5b.JOH.014.005Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?"

14:6b.JOH.014.006Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.

14:7b.JOH.014.007Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga."

14:8b.JOH.014.008Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!"

14:9b.JOH.014.009Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'?

14:10b.JOH.014.010Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

14:11b.JOH.014.011Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.

14:12b.JOH.014.012Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.

14:13b.JOH.014.013I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.

14:14b.JOH.014.014Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću."

14:15b.JOH.014.015"Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.

14:16b.JOH.014.016I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek:

14:17b.JOH.014.017Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

14:18b.JOH.014.018Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama.

14:19b.JOH.014.019Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti.

14:20b.JOH.014.020U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.

14:21b.JOH.014.021Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."

14:22b.JOH.014.022Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ćeš se očitovati nama, a ne svijetu?"

14:23b.JOH.014.023Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.

14:24b.JOH.014.024Tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva. A riječ koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla.

14:25b.JOH.014.025To sam vam govorio dok sam boravio s vama.

14:26b.JOH.014.026Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.

14:27b.JOH.014.027Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.

14:28b.JOH.014.028Čuli ste, rekoh vam: 'Odlazim i vraćam se k vama.' Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene.

14:29b.JOH.014.029Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.

14:30b.JOH.014.030Neću više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa.

14:31b.JOH.014.031Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, pođimo odavde!"

15

15:1b.JOH.015.001"Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar.

15:2b.JOH.015.002Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.

15:3b.JOH.015.003Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.

15:4b.JOH.015.004Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni.

15:5b.JOH.015.005Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.

15:6b.JOH.015.006Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.

15:7b.JOH.015.007Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam.

15:8b.JOH.015.008Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.

15:9b.JOH.015.009Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi.

15:10b.JOH.015.010Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj.

15:11b.JOH.015.011To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.

15:12b.JOH.015.012Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!

15:13b.JOH.015.013Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

15:14b.JOH.015.014Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.

15:15b.JOH.015.015Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.

15:16b.JOH.015.016Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.

15:17b.JOH.015.017Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge."

15:18b.JOH.015.018"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.

15:19b.JOH.015.019Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.

15:20b.JOH.015.020Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati.

15:21b.JOH.015.021A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.

15:22b.JOH.015.022Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh.

15:23b.JOH.015.023Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega.

15:24b.JOH.015.024Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega.

15:25b.JOH.015.025No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto.

15:26b.JOH.015.026A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.

15:27b.JOH.015.027I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom.

16

16:1b.JOH.016.001To sam vam govorio da se ne sablaznite.

16:2b.JOH.016.002Izopćavat će vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu.

16:3b.JOH.016.003A to će činiti jer ne upoznaše ni Oca ni mene.

16:4b.JOH.016.004Govorio sam vam ovo da se, kada dođe vrijeme, sjetite da sam vam rekao." "S početka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama.

16:5b.JOH.016.005A sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: 'Kamo ideš?'

16:6b.JOH.016.006Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah.

16:7b.JOH.016.007No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.

16:8b.JOH.016.008A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda:

16:9b.JOH.016.009grijeh je što ne vjeruju u mene;

16:10b.JOH.016.010pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite;

16:11b.JOH.016.011a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen.

16:12b.JOH.016.012Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi.

16:13b.JOH.016.013No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

16:14b.JOH.016.014On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama.

16:15b.JOH.016.015Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

16:16b.JOH.016.016"Malo, i više me nećete vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti."

16:17b.JOH.016.017Nato se neki od učenika zapitkivahu: "Što je to što nam kaže: 'Malo, i nećete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti' i 'Odlazim Ocu'?"

16:18b.JOH.016.018Govorahu dakle: "Što je to što kaže 'Malo'? Ne znamo što govori."

16:19b.JOH.016.019Isus spozna da su ga htjeli pitati pa im reče: "Pitate se među sobom o tome što kazah: 'Malo, i nećete me vidjeti; i opet malo, pa ćete me vidjeti'?

16:20b.JOH.016.020Zaista, zaista, kažem vam: vi ćete plakati i jaukati, a svijet će se veseliti. Vi ćete se žalostiti, ali žalost će se vaša okrenuti u radost.

16:21b.JOH.016.021Žena kad rađa, žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se čovjek rodio na svijet.

16:22b.JOH.016.022Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ću vas opet vidjeti; i srce će vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti neće.

16:23b.JOH.016.023U onaj me dan nećete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat će vam u moje ime.

16:24b.JOH.016.024Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna!"

16:25b.JOH.016.025"To sam vam govorio u poredbama. Dolazi čas kad vam više neću govoriti u poredbama, nego ću vam otvoreno navješćivati Oca.

16:26b.JOH.016.026U onaj dan iskat ćete u moje ime i ne velim vam da ću ja moliti Oca za vas.

16:27b.JOH.016.027Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao.

16:28b.JOH.016.028Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu."

16:29b.JOH.016.029Kažu mu učenici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš.

16:30b.JOH.016.030Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga."

16:31b.JOH.016.031Odgovori im Isus: "Sada vjerujete?

16:32b.JOH.016.032Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.

16:33b.JOH.016.033To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!"

17

17:1b.JOH.017.001To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe

17:2b.JOH.017.002i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.

17:3b.JOH.017.003A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.

17:4b.JOH.017.004Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti.

17:5b.JOH.017.005A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.

17:6b.JOH.017.006Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali.

17:7b.JOH.017.007Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao

17:8b.JOH.017.008jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao.

17:9b.JOH.017.009Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji.

17:10b.JOH.017.010I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima.

17:11b.JOH.017.011Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.

17:12b.JOH.017.012Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni.

17:13b.JOH.017.013A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi.

17:14b.JOH.017.014Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

17:15b.JOH.017.015Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.

17:16b.JOH.017.016Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.

17:17b.JOH.017.017Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina.

17:18b.JOH.017.018Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet.

17:19b.JOH.017.019I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.

17:20b.JOH.017.020Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene:

17:21b.JOH.017.021da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.

17:22b.JOH.017.022I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno -

17:23b.JOH.017.023ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.

17:24b.JOH.017.024Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta.

17:25b.JOH.017.025Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao.

17:26b.JOH.017.026I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

18

18:1b.JOH.018.001To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici.

18:2b.JOH.018.002A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima.

18:3b.JOH.018.003Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem.

18:4b.JOH.018.004Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?"

18:5b.JOH.018.005Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica.

18:6b.JOH.018.006Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju.

18:7b.JOH.018.007Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina."

18:8b.JOH.018.008Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" -

18:9b.JOH.018.009da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao."

18:10b.JOH.018.010A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho.

18:11b.JOH.018.011Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?"

18:12b.JOH.018.012Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše.

18:13b.JOH.018.013Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine.

18:14b.JOH.018.014Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod."

18:15b.JOH.018.015Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika.

18:16b.JOH.018.016Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra.

18:17b.JOH.018.017Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!"

18:18b.JOH.018.018A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se.

18:19b.JOH.018.019Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku.

18:20b.JOH.018.020Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio.

18:21b.JOH.018.021Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio."

18:22b.JOH.018.022Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?"

18:23b.JOH.018.023Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?"

18:24b.JOH.018.024Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku.

18:25b.JOH.018.025Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!"

18:26b.JOH.018.026Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?"

18:27b.JOH.018.027I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

18:28b.JOH.018.028Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu.

18:29b.JOH.018.029Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?"

18:30b.JOH.018.030Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi."

18:31b.JOH.018.031Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" -

18:32b.JOH.018.032da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

18:33b.JOH.018.033Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?"

18:34b.JOH.018.034Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"

18:35b.JOH.018.035Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?"

18:36b.JOH.018.036Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde."

18:37b.JOH.018.037Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."

18:38b.JOH.018.038Reče mu Pilat: "Što je istina?"

18:39b.JOH.018.039Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?"

18:40b.JOH.018.040Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.

19

19:1b.JOH.019.001Tada Pilat uze i izbičeva Isusa.

19:2b.JOH.019.002A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem.

19:3b.JOH.019.003I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga.

19:4b.JOH.019.004A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice."

19:5b.JOH.019.005Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!"

19:6b.JOH.019.006I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice."

19:7b.JOH.019.007Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim."

19:8b.JOH.019.008Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši

19:9b.JOH.019.009pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora.

19:10b.JOH.019.010Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?"

19:11b.JOH.019.011Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi."

19:12b.JOH.019.012Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru."

19:13b.JOH.019.013Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata -

19:14b.JOH.019.014a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!"

19:15b.JOH.019.015Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!"

19:16b.JOH.019.016Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa.

19:17b.JOH.019.017I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota.

19:18b.JOH.019.018Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.

19:19b.JOH.019.019A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski."

19:20b.JOH.019.020Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki.

19:21b.JOH.019.021Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'"

19:22b.JOH.019.022Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!"

19:23b.JOH.019.023Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje.

19:24b.JOH.019.024Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako.

19:25b.JOH.019.025Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

19:26b.JOH.019.026Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!"

19:27b.JOH.019.027I od toga časa uze je učenik k sebi.

19:28b.JOH.019.028Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam."

19:29b.JOH.019.029A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima.

19:30b.JOH.019.030Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh.

19:31b.JOH.019.031Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu.

19:32b.JOH.019.032Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti.

19:33b.JOH.019.033Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni,

19:34b.JOH.019.034nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

19:35b.JOH.019.035Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete

19:36b.JOH.019.036jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti.

19:37b.JOH.019.037I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

19:38b.JOH.019.038Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo.

19:39b.JOH.019.039A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja.

19:40b.JOH.019.040Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

19:41b.JOH.019.041A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen.

19:42b.JOH.019.042Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

20

20:1b.JOH.020.001Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.

20:2b.JOH.020.002Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše."

20:3b.JOH.020.003Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob.

20:4b.JOH.020.004Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob.

20:5b.JOH.020.005Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe.

20:6b.JOH.020.006Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže

20:7b.JOH.020.007i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.

20:8b.JOH.020.008Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.

20:9b.JOH.020.009Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

20:10b.JOH.020.010Potom se učenici vratiše kući.

20:11b.JOH.020.011A Marija je stajala vani kod groba i plakala.

20:12b.JOH.020.012Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu.

20:13b.JOH.020.013Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše."

20:14b.JOH.020.014Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

20:15b.JOH.020.015Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti."

20:16b.JOH.020.016Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" - što znači: "Učitelju!"

20:17b.JOH.020.017Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu."

20:18b.JOH.020.018Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao."

20:19b.JOH.020.019I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!"

20:20b.JOH.020.020To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.

20:21b.JOH.020.021Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas."

20:22b.JOH.020.022To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.

20:23b.JOH.020.023Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

20:24b.JOH.020.024Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus.

20:25b.JOH.020.025Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati."

20:26b.JOH.020.026I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!"

20:27b.JOH.020.027Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran."

20:28b.JOH.020.028Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

20:29b.JOH.020.029Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!"

20:30b.JOH.020.030Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi.

20:31b.JOH.020.031A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.

21

21:1b.JOH.021.001Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako:

21:2b.JOH.021.002Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika.

21:3b.JOH.021.003Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.

21:4b.JOH.021.004Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus.

21:5b.JOH.021.005Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo."

21:6b.JOH.021.006A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe.

21:7b.JOH.021.007Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more.

21:8b.JOH.021.008Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.

21:9b.JOH.021.009Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh.

21:10b.JOH.021.010Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste."

21:11b.JOH.021.011Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu.

21:12b.JOH.021.012Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin.

21:13b.JOH.021.013Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.

21:14b.JOH.021.014To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.

21:15b.JOH.021.015Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim."

21:16b.JOH.021.016Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!"

21:17b.JOH.021.017Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!"

21:18b.JOH.021.018"Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš."

21:19b.JOH.021.019A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"

21:20b.JOH.021.020Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj učenik kojega je Isus ljubio i koji se za večere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko će te to izdati?"

21:21b.JOH.021.021Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?"

21:22b.JOH.021.022Odgovori mu Isus: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!"

21:23b.JOH.021.023Stoga se pronese među braćom glas da onaj učenik neće umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Neće umrijeti", nego: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga?"

21:24b.JOH.021.024Taj učenik za ovo svjedoči i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedočanstvo njegovo.

21:25b.JOH.021.025A ima još mnogo toga što učini Isus i kad bi se sve redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se napisale.