Habakkuk (Croatian)

1

1:1b.HAB.001.001Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.

1:2b.HAB.001.002Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš?

1:3b.HAB.001.003Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!

1:4b.HAB.001.004Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno.

1:5b.HAB.001.005Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.

1:6b.HAB.001.006Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.

1:7b.HAB.001.007On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.

1:8b.HAB.001.008Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.

1:9b.HAB.001.009Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak!

1:10b.HAB.001.010Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.

1:11b.HAB.001.011Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

1:12b.HAB.001.012Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.

1:13b.HAB.001.013Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?

1:14b.HAB.001.014Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!

1:15b.HAB.001.015On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje.

1:16b.HAB.001.016Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.

1:17b.HAB.001.017Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?

2

2:1b.HAB.002.001Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe.

2:2b.HAB.002.002Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita."

2:3b.HAB.002.003Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti!

2:4b.HAB.002.004Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.

2:5b.HAB.002.005Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena!

2:6b.HAB.002.006Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će: Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama!

2:7b.HAB.002.007Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti!

2:8b.HAB.002.008Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje.

2:9b.HAB.002.009Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla!

2:10b.HAB.002.010Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe.

2:11b.HAB.002.011Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara.

2:12b.HAB.002.012Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi!

2:13b.HAB.002.013Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče?

2:14b.HAB.002.014Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more.

2:15b.HAB.002.015Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost!

2:16b.HAB.002.016Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju!

2:17b.HAB.002.017Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje.

2:18b.HAB.002.018Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove?

2:19b.HAB.002.019Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu.

2:20b.HAB.002.020Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

3

3:1b.HAB.003.001Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.

3:2b.HAB.003.002Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!

3:3b.HAB.003.003Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.

3:4b.HAB.003.004Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.

3:5b.HAB.003.005Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.

3:6b.HAB.003.006On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.

3:7b.HAB.003.007Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj.

3:8b.HAB.003.008Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima?

3:9b.HAB.003.009Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo,

3:10b.HAB.003.010planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.

3:11b.HAB.003.011Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.

3:12b.HAB.003.012Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode.

3:13b.HAB.003.013Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.

3:14b.HAB.003.014Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga.

3:15b.HAB.003.015Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda!

3:16b.HAB.003.016Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.

3:17b.HAB.003.017Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda.

3:18b.HAB.003.018Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.

3:19b.HAB.003.019Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.