Song of Solomon (Croatian)

1

1:1b.SON.001.001Salomonova Pjesma nad pjesmama

1:2b.SON.001.002Poljubi me poljupcem usta svojih, ljubav je tvoja slađa od vina.

1:3b.SON.001.003Miris najboljih mirodija, ulje razlito ime je tvoje, zato te ljube djevojke.

1:4b.SON.001.004Povuci me za sobom, bježimo! Kralj me uveo u odaje svoje. Igrat ćemo se i radovati zbog tebe, slavit ćemo ljubav tvoju više nego vino. Pravo je da te ljube.

1:5b.SON.001.005Crna sam ali lijepa, kćeri jeruzalemske, kao šatori kedarski, kao zavjese Salomonove.

1:6b.SON.001.006Ne gledajte što sam garava, to me sunce opalilo. Sinovi majke moje rasrdili se na mene, postavili me da čuvam vinograde; a svog vinograda, koji je u meni, nisam čuvala.

1:7b.SON.001.007Reci mi, ti koga ljubi duša moja, gdje paseš, gdje se u podne odmaraš, da ne lutam, tražeći te, oko stada tvojih drugova.

1:8b.SON.001.008Ako ne znaš, o najljepša među ženama, izađi i slijedi tragove stada i pasi kozliće svoje oko pastirskih koliba.

1:9b.SON.001.009Usporedio bih te s konjima pod kolima faraonovim, o prijateljice moja.

1:10b.SON.001.010Lijepi su obrazi tvoji među naušnicama, vrat tvoj pod ogrlicama.

1:11b.SON.001.011Učinit ćemo za tebe zlatne naušnice s privjescima srebrnim.

1:12b.SON.001.012- Dok se kralj odmara na svojim dušecima, (tada) nard moj miriše.

1:13b.SON.001.013Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva.

1:14b.SON.001.014Dragi mi je moj grozd ciprov u vinogradima engedskim.

1:15b.SON.001.015- Gle, kako si lijepa, prijateljice moja, gle, kako si lijepa, imaš oči kao golubica.

1:16b.SON.001.016- Gle, kako si lijep, dragi moj, gle, kako si mio. Zelenilo je postelja naša.

1:17b.SON.001.017- Grede kuća naših cedri su, a natkrovlje čempresi.

2

2:1b.SON.002.001- Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.

2:2b.SON.002.002- Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama.

2:3b.SON.002.003- Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.

2:4b.SON.002.004Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

2:5b.SON.002.005Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

2:6b.SON.002.006Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

2:7b.SON.002.007- Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

2:8b.SON.002.008Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke.

2:9b.SON.002.009Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

2:10b.SON.002.010Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi,

2:11b.SON.002.011jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala.

2:12b.SON.002.012Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju.

2:13b.SON.002.013Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi.

2:14b.SON.002.014Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."

2:15b.SON.002.015Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu.

2:16b.SON.002.016Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima.

2:17b.SON.002.017Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.

3

3:1b.SON.003.001Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla.

3:2b.SON.003.002Ustat ću dakle i optrčati grad, po ulicama i trgovima tražit ću onoga koga ljubi duša moja: tražila sam ga, ali ga nisam našla.

3:3b.SON.003.003Sretoše me čuvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?"

3:4b.SON.003.004Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja. Uhvatila sam ga i neću ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuću majke svoje, u ložnicu roditeljke svoje.

3:5b.SON.003.005Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

3:6b.SON.003.006Što se to diže iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih prašaka mirodijskih?

3:7b.SON.003.007Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje šezdeset kršnih momaka između najkršnijih u Izraelu.

3:8b.SON.003.008Svi su vični mačevima, za rat su izvježbani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti noćnih.

3:9b.SON.003.009Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon od drveta libanskoga.

3:10b.SON.003.010Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedište od grimiza, unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih.

3:11b.SON.003.011Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenčala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.

4

4:1b.SON.004.001Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica (kad gledaš) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza što izađoše na brdo Gilead.

4:2b.SON.004.002Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

4:3b.SON.004.003Usne su tvoje kao trake od grimiza i riječi su tvoje dražesne, kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

4:4b.SON.004.004Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagrađena: tisuću štitova visi na njoj, sve oklopi junački.

4:5b.SON.004.005Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima.

4:6b.SON.004.006Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poći ću na brdo smirne, na brežuljak tamjana.

4:7b.SON.004.007Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

4:8b.SON.004.008Pođi sa mnom s Libana, nevjesto, pođi sa mnom s Libana. Siđi s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.

4:9b.SON.004.009Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje.

4:10b.SON.004.010Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slađa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.

4:11b.SON.004.011S usana tvojih, nevjesto, saće kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.

4:12b.SON.004.012Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.

4:13b.SON.004.013Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova:

4:14b.SON.004.014nard i šafran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima.

4:15b.SON.004.015Zdenac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana.

4:16b.SON.004.016Ustani, sjevernjače, duni, južni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj dođe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.

5

5:1b.SON.005.001Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!

5:2b.SON.005.002Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi."

5:3b.SON.005.003"Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?"

5:4b.SON.005.004Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.

5:5b.SON.005.005Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora.

5:6b.SON.005.006Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.

5:7b.SON.005.007Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina.

5:8b.SON.005.008Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi.

5:9b.SON.005.009Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?

5:10b.SON.005.010Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama.

5:11b.SON.005.011Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.

5:12b.SON.005.012Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.

5:13b.SON.005.013Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče.

5:14b.SON.005.014Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima.

5:15b.SON.005.015Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.

5:16b.SON.005.016Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.

6

6:1b.SON.006.001Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?

6:2b.SON.006.002Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

6:3b.SON.006.003Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase među ljiljanima.

6:4b.SON.006.004Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama.

6:5b.SON.006.005Odvrati oči svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada.

6:6b.SON.006.006Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

6:7b.SON.006.007Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

6:8b.SON.006.008Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoča, a djevojaka ni broja se ne zna.

6:9b.SON.006.009Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoče hvale su joj izrekle.

6:10b.SON.006.010Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama?

6:11b.SON.006.011Siđoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

6:12b.SON.006.012Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog.

6:13b.SON.006.013(7:1) Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora?

7

7:1b.SON.007.001(7:2) Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

7:2b.SON.007.002(7:3) Pupak ti je kao okrugla čaša koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog pšenice ograđen ljiljanima.

7:3b.SON.007.003(7:4) Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.

7:4b.SON.007.004(7:5) Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.

7:5b.SON.007.005(7:6) Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.

7:6b.SON.007.006(7:7) Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama!

7:7b.SON.007.007(7:8) Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

7:8b.SON.007.008(7:9) Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

7:9b.SON.007.009(7:10) Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teče na usnama usnulih.

7:10b.SON.007.010(7:11) Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.

7:11b.SON.007.011(7:12) Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima.

7:12b.SON.007.012(7:13) Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grožđe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju.

7:13b.SON.007.013(7:14) Mandragore šire miris, u našim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdraži moj!

8

8:1b.SON.008.001O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

8:2b.SON.008.002Povela bih te i uvela u kuću majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.

8:3b.SON.008.003Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

8:4b.SON.008.004Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela!

8:5b.SON.008.005Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja.

8:6b.SON.008.006Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina.

8:7b.SON.008.007Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kući ima, taj bi navukao prezir na sebe.

8:8b.SON.008.008Imamo malu sestru koja još nema grudi, što ćemo činiti sa svojom sestrom kad bude riječ o njoj?

8:9b.SON.008.009Ako bude poput zida, sagradit ćemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit ćemo ih cedrovim daskama.

8:10b.SON.008.010Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u očima njegovim kao ona što nađe smirenje.

8:11b.SON.008.011Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je čuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuću srebrnjaka.

8:12b.SON.008.012Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuća, a dvjesta onima što čuvaju plodove.

8:13b.SON.008.013O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja čujem!

8:14b.SON.008.014Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenče na gorama mirisnim!