Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima.

Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.

Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim

zbog vašeg udjela u evanđelju od onoga prvog dana sve do sada -

uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa.

I pravo je da tako osjećam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrđivanju evanđelja svi ste vi suzajedničari moje milosti.

Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!

I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju

te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov,

puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju.

A hoću da znate, braćo: ovaj se moj udes pače okrenuo u napredovanje evanđelja

tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i među svima drugima,

a većina braće u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuđuje neustrašivo zboriti Riječ.

Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:

ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanđelja;

oni pak Krista navješćuju iz suparništva, neiskreno - misleći da će tako otežati nevolju mojih okova.

Pa što onda? Samo se na svaki način, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješćuje. I tome se radujem, a i radovat ću se.

Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoći Duha Isusa Krista to će mi biti na spasenje,

kako željno i očekujem i nadam se da se ni zbog čega neću smesti, nego da će se mojom posvemašnjom odvažnošću - kako uvijek tako i sada - Krist uzveličati u mome tijelu, bilo životom, bilo smrću.

Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!

A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam!

Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;

ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.

U to uvjeren, znam da ću ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere,

da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet dođem k vama.

Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazočan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednički borite za evanđeosku vjeru

ne plašeći se ni u čemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga.

Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,

isti boj bijući koji na meni vidjeste i sada o meni čujete.

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;

nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;

ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik,

ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazočnosti nego mnogo više sada, za moje nenazočnosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

Sve činite bez mrmljanja i oklijevanja

da budete besprijekorni i čisti, djeca Božja neporočna posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

držeći riječ Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trčao niti se zaludu trudio.

Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.

A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.

Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo

jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanđelju.

Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.

A uvjeren sam u Gospodinu da ću i sam uskoro doći.

Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.

Jer je čeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.

I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.

Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.

Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve

jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u čemu me vi ne mogoste poslužiti.

Uostalom, braćo moja, radujte se u Gospodinu! Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije.

Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti!

Jer mi smo obrezanje, mi koji u Duhu Božjemu obavljamo bogoslužje i dičimo se Kristom Isusom, a ne pouzdajemo se u tijelo,

iako bih se ja mogao pouzdati i u tijelo. Smatra li tko drugi da se može uzdati u tijelo, ja još više:

obrezan osmog dana, od roda sam Izraelova, plemena Benjaminova, Hebrej od Hebreja; po Zakonu farizej,

po revnosti progonitelj Crkve, po pravednosti zakonskoj besprijekoran.

Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom.

Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem

i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj -

da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim,

ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih.

Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista.

Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem,

k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.

Koji smo god zreli, ovako mislimo! I ako što drukčije mislite, Bog će vam ovako objaviti.

Samo, držimo se onoga do čega smo stigli!

Braćo! Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama.

Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova.

Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti - jer misle na zemaljsko.

Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista:

snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.

Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako - čvrsto stojte u Gospodinu.

Evodiju zaklinjem, i Sintihu zaklinjem da budu složne u Gospodinu.

Da, molim i tebe, čestiti druže, pomaži im jer su se one u evanđelju borile zajedno sa mnom, i s Klementom i ostalim mojim suradnicima, kojih su imena u knjizi Života.

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!

Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu!

Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu - molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem - očitujte svoje molbe Bogu.

I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu!

Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni - to činite i Bog mira bit će s vama!

Uvelike se obradovah u Gospodinu što ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste i prije, ali niste imali prigode.

Govorim to ne zbog oskudice, ta naučen sam u svakoj prigodi biti zadovoljan.

Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.

Sve mogu u Onome koji me jača!

Ipak, lijepo je od vas što sa mnom podijeliste moju nevolju.

A i vi, Filipljani, znate: u početku evanđelja, kad otputovah iz Makedonije, nijedna mi se Crkva nije pridružila u pogledu izdataka i primitaka, doli vi jedini.

Čak ste mi i u Solun i jednom, i dvaput, za potrebe poslali.

Ne, ne tražim dara; tražim samo plod izobilan u vašu korist.

Imam svega i u izobilju; namiren sam otkad po Epafroditu primih ono od vas, miris ugodan, žrtvu milu, ugodnu Bogu.

A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu.

Bogu pak, Ocu našemu, slava u vijeke vjekova! Amen.

Pozdravite svakoga svetog u Kristu Isusu. Pozdravljaju vas braća koja su sa mnom.

Pozdravljaju vas svi sveti, ponajpače oni iz careva dvora.

Milost Gospodina Isusa Krista s duhom vašim!