Romans (Croatian)

1

1:1b.ROM.001.001Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlučen za evanđelje Božje -

1:2b.ROM.001.002koje Bog unaprijed obećavaše po svojim prorocima u Pismima svetim

1:3b.ROM.001.003o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu,

1:4b.ROM.001.004postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnućem od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu,

1:5b.ROM.001.005po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane

1:6b.ROM.001.006među kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista:

1:7b.ROM.001.007svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.

1:8b.ROM.001.008Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješćuje po svem svijetu.

1:9b.ROM.001.009Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evanđelju Sina njegova - da vas se

1:10b.ROM.001.010u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se već jednom s voljom Božjom nekako posrećilo doći k vama.

1:11b.ROM.001.011Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo -

1:12b.ROM.001.012da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom.

1:13b.ROM.001.013A ne bih htio, braćo, da ne znate: često sam bio nakanio doći k vama - i sve dosad bio spriječen - da i među vama uberem koji plod kao i među drugim narodima.

1:14b.ROM.001.014Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama.

1:15b.ROM.001.015Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evanđelje.

1:16b.ROM.001.016Ne stidim se, uistinu, evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku.

1:17b.ROM.001.017Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.

1:18b.ROM.001.018Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.

1:19b.ROM.001.019Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.

1:20b.ROM.001.020Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.

1:21b.ROM.001.021Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.

1:22b.ROM.001.022Gradeći se mudrima, poludješe i

1:23b.ROM.001.023zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.

1:24b.ROM.001.024Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,

1:25b.ROM.001.025oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

1:26b.ROM.001.026Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,

1:27b.ROM.001.027a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

1:28b.ROM.001.028I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,

1:29b.ROM.001.029puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,

1:30b.ROM.001.030klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,

1:31b.ROM.001.031nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.

1:32b.ROM.001.032Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

2

2:1b.ROM.002.001Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.

2:2b.ROM.002.002Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što čine.

2:3b.ROM.002.003Misliš li da ćeš izbjeći sudu Božjemu, ti čovječe što sudiš one koji takvo što čine, a sam to isto činiš?

2:4b.ROM.002.004Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shvaćajući da te dobrota Božja k obraćenju privodi?

2:5b.ROM.002.005Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga

2:6b.ROM.002.006koji će uzvratiti svakom po djelima:

2:7b.ROM.002.007onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni;

2:8b.ROM.002.008buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba!

2:9b.ROM.002.009Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka;

2:10b.ROM.002.010a slava, čast i mir svakomu koji čini dobro, Židovu najprije, pa Grku!

2:11b.ROM.002.011Ta u Boga nema pristranosti.

2:12b.ROM.002.012Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona će i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu će biti suđeni.

2:13b.ROM.002.013Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji će Zakona biti opravdani.

2:14b.ROM.002.014Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemajući Zakona, oni su sami sebi Zakon:

2:15b.ROM.002.015pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju ili brane.

2:16b.ROM.002.016To će se očitovati na Dan u koji će, po mojem evanđelju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima.

2:17b.ROM.002.017Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom,

2:18b.ROM.002.018koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje

2:19b.ROM.002.019te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami,

2:20b.ROM.002.020odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine;

2:21b.ROM.002.021ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš!

2:22b.ROM.002.022Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove!

2:23b.ROM.002.023Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ!

2:24b.ROM.002.024Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.

2:25b.ROM.002.025Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje.

2:26b.ROM.002.026Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, neće li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem?

2:27b.ROM.002.027I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit će tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona.

2:28b.ROM.002.028Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana,

2:29b.ROM.002.029na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga.

3

3:1b.ROM.003.001Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja?

3:2b.ROM.003.002Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obećanja Božja.

3:3b.ROM.003.003Da, a što ako su se neki iznevjerili? Neće li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju?

3:4b.ROM.003.004Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obećanjima svojim i pobijediš kada te sudili budu.

3:5b.ROM.003.005Ako pak naša nepravednost ističe Božju pravednost, što ćemo na to reći? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu?

3:6b.ROM.003.006Nipošto! Ta kako će inače Bog suditi svijet?

3:7b.ROM.003.007Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem suđen kao grešnik?

3:8b.ROM.003.008I zar da ne "činimo zlo da dođe dobro", kako nas kleveću i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni čeka!

3:9b.ROM.003.009Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom,

3:10b.ROM.003.010kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga,

3:11b.ROM.003.011nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio.

3:12b.ROM.003.012Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro - nijednoga nema.

3:13b.ROM.003.013Grob otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljutičin,

3:14b.ROM.003.014usta im puna kletve i grkosti;

3:15b.ROM.003.015noge im hitre da krv proliju,

3:16b.ROM.003.016razvaline i nevolja na njinim su putima,

3:17b.ROM.003.017put mira oni ne poznaju,

3:18b.ROM.003.018straha Božjega nemaju pred očima.

3:19b.ROM.003.019A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.

3:20b.ROM.003.020Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!

3:21b.ROM.003.021Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima,

3:22b.ROM.003.022pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!

3:23b.ROM.003.023Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja;

3:24b.ROM.003.024opravdani su besplatno, njegovom milošću po otkupljenju u Kristu Isusu.

3:25b.ROM.003.025Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako očitovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe;

3:26b.ROM.003.026htio je očitovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove.

3:27b.ROM.003.027Gdje je dakle hvastanje? Isključeno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere.

3:28b.ROM.003.028Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona.

3:29b.ROM.003.029Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana.

3:30b.ROM.003.030Jer jedan je Bog: on će opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri.

3:31b.ROM.003.031Obeskrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvrđujemo.

4

4:1b.ROM.004.001Što ćemo dakle reći? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu?

4:2b.ROM.004.002Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se čime dičiti - ali ne pred Bogom.

4:3b.ROM.004.003Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost.

4:4b.ROM.004.004Onomu tko radi ne računa se plaća kao milost, nego kao dug.

4:5b.ROM.004.005Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost,

4:6b.ROM.004.006kao što i David blaženim proglašuje čovjeka kojemu Bog uračunava pravednost bez djela:

4:7b.ROM.004.007Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!

4:8b.ROM.004.008Blago čovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju.

4:9b.ROM.004.009Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu uračuna u pravednost.

4:10b.ROM.004.010A kako mu se uračuna? Već obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu!

4:11b.ROM.004.011I znak obrezanja primi kao pečat pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se uračuna pravednost -

4:12b.ROM.004.012i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama.

4:13b.ROM.004.013Doista, obećanje da će biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere.

4:14b.ROM.004.014Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obećanje.

4:15b.ROM.004.015Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja.

4:16b.ROM.004.016Zato - zbog vjere da bude po milosti to obećanje zajamčeno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas -

4:17b.ROM.004.017kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije.

4:18b.ROM.004.018U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je rečeno: Toliko će biti tvoje potomstvo.

4:19b.ROM.004.019Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje već obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina.

4:20b.ROM.004.020Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu,

4:21b.ROM.004.021posve uvjeren da on može učiniti što je obećao.

4:22b.ROM.004.022Zato mu se i uračuna u pravednost.

4:23b.ROM.004.023Ali nije samo za nj napisano: Uračuna mu se,

4:24b.ROM.004.024nego i za nas kojima se ima uračunati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega,

4:25b.ROM.004.025koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našeg opravdanja.

5

5:1b.ROM.005.001Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.

5:2b.ROM.005.002Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.

5:3b.ROM.005.003I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću,

5:4b.ROM.005.004postojanost prokušanošću, prokušanost nadom.

5:5b.ROM.005.005Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

5:6b.ROM.005.006Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro.

5:7b.ROM.005.007Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti.

5:8b.ROM.005.008A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.

5:9b.ROM.005.009Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe?

5:10b.ROM.005.010Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.

5:11b.ROM.005.011I ne samo to! Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.

5:12b.ROM.005.012Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...

5:13b.ROM.005.013Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona.

5:14b.ROM.005.014Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći.

5:15b.ROM.005.015Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom čovjeku, Isusu Kristu.

5:16b.ROM.005.016I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem.

5:17b.ROM.005.017Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu.

5:18b.ROM.005.018Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život!

5:19b.ROM.005.019Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.

5:20b.ROM.005.020A zakon nadođe da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost:

5:21b.ROM.005.021kao što grijeh zakraljeva smrću, da tako i milost kraljuje pravednošću za život vječni po Isusu Kristu Gospodinu našemu.

6

6:1b.ROM.006.001Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?

6:2b.ROM.006.002Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?

6:3b.ROM.006.003Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.

6:4b.ROM.006.004Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

6:5b.ROM.006.005Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.

6:6b.ROM.006.006Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.

6:7b.ROM.006.007Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

6:8b.ROM.006.008Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.

6:9b.ROM.006.009Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.

6:10b.ROM.006.010Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.

6:11b.ROM.006.011Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

6:12b.ROM.006.012Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude;

6:13b.ROM.006.013i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.

6:14b.ROM.006.014Valjda grijeh neće vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošću!

6:15b.ROM.006.015Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošću? Nipošto!

6:16b.ROM.006.016Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.

6:17b.ROM.006.017Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;

6:18b.ROM.006.018da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

6:19b.ROM.006.019Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoć predadoste udove svoje za robove nečistoći i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posvećenja.

6:20b.ROM.006.020Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti.

6:21b.ROM.006.021Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.

6:22b.ROM.006.022Sada pak pošto ste oslobođeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posvećenje, a svršetak - život vječni.

6:23b.ROM.006.023Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

7

7:1b.ROM.007.001Ili zar ne znate, braćo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari čovjekom samo za vrijeme njegova života.

7:2b.ROM.007.002Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

7:3b.ROM.007.003Dakle: dok joj muž živi, zvat će se, očito, preljubnicom pođe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica pođe li za drugoga.

7:4b.ROM.007.004Tako, braćo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

7:5b.ROM.007.005Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

7:6b.ROM.007.006sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

7:7b.ROM.007.007Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

7:8b.ROM.007.008A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

7:9b.ROM.007.009Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

7:10b.ROM.007.010Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

7:11b.ROM.007.011Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi.

7:12b.ROM.007.012Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

7:13b.ROM.007.013Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom očituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najvećim grešnikom.

7:14b.ROM.007.014Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

7:15b.ROM.007.015Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim - to činim.

7:16b.ROM.007.016Ako li pak činim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

7:17b.ROM.007.017Onda to ne činim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

7:18b.ROM.007.018Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro.

7:19b.ROM.007.019Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to činim.

7:20b.ROM.007.020Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

7:21b.ROM.007.021Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo.

7:22b.ROM.007.022Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

7:23b.ROM.007.023ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

7:24b.ROM.007.024Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

7:25b.ROM.007.025Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

8

8:1b.ROM.008.001Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

8:2b.ROM.008.002Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

8:3b.ROM.008.003Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

8:4b.ROM.008.004da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

8:5b.ROM.008.005Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

8:6b.ROM.008.006težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

8:7b.ROM.008.007Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

8:8b.ROM.008.008Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

8:9b.ROM.008.009A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

8:10b.ROM.008.010I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

8:11b.ROM.008.011Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

8:12b.ROM.008.012Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

8:13b.ROM.008.013Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.

8:14b.ROM.008.014Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

8:15b.ROM.008.015Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!"

8:16b.ROM.008.016Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

8:17b.ROM.008.017ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

8:18b.ROM.008.018Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.

8:19b.ROM.008.019Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

8:20b.ROM.008.020stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

8:21b.ROM.008.021Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

8:22b.ROM.008.022Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.

8:23b.ROM.008.023Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

8:24b.ROM.008.024Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

8:25b.ROM.008.025Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.

8:26b.ROM.008.026Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

8:27b.ROM.008.027A Onaj koji proniče srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

8:28b.ROM.008.028Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

8:29b.ROM.008.029Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.

8:30b.ROM.008.030Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

8:31b.ROM.008.031Što ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?

8:32b.ROM.008.032Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?

8:33b.ROM.008.033Tko će optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!

8:34b.ROM.008.034Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

8:35b.ROM.008.035Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

8:36b.ROM.008.036Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

8:37b.ROM.008.037U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.

8:38b.ROM.008.038Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile,

8:39b.ROM.008.039ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

9

9:1b.ROM.009.001Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:

9:2b.ROM.009.002silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.

9:3b.ROM.009.003Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.

9:4b.ROM.009.004Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;

9:5b.ROM.009.005njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.

9:6b.ROM.009.006Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;

9:7b.ROM.009.007i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;

9:8b.ROM.009.008to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.

9:9b.ROM.009.009Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.

9:10b.ROM.009.010Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.

9:11b.ROM.009.011Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:

9:12b.ROM.009.012ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,

9:13b.ROM.009.013kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.

9:14b.ROM.009.014Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!

9:15b.ROM.009.015Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.

9:16b.ROM.009.016Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.

9:17b.ROM.009.017Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.

9:18b.ROM.009.018Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.

9:19b.ROM.009.019Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?

9:20b.ROM.009.020Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?"

9:21b.ROM.009.021Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.

9:22b.ROM.009.022A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,

9:23b.ROM.009.023da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,

9:24b.ROM.009.024na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?

9:25b.ROM.009.025Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.

9:26b.ROM.009.026Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.

9:27b.ROM.009.027Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;

9:28b.ROM.009.028jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.

9:29b.ROM.009.029Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.

9:30b.ROM.009.030Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.

9:31b.ROM.009.031Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.

9:32b.ROM.009.032Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,

9:33b.ROM.009.033kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.

10

10:1b.ROM.010.001Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

10:2b.ROM.010.002Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

10:3b.ROM.010.003Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

10:4b.ROM.010.004Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

10:5b.ROM.010.005Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.

10:6b.ROM.010.006A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

10:7b.ROM.010.007Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

10:8b.ROM.010.008Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

10:9b.ROM.010.009Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

10:10b.ROM.010.010Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

10:11b.ROM.010.011Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

10:12b.ROM.010.012Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

10:13b.ROM.010.013Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

10:14b.ROM.010.014Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?

10:15b.ROM.010.015A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

10:16b.ROM.010.016Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

10:17b.ROM.010.017Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

10:18b.ROM.010.018Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.

10:19b.ROM.010.019Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.

10:20b.ROM.010.020Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

10:21b.ROM.010.021A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

11

11:1b.ROM.011.001Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova.

11:2b.ROM.011.002Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela:

11:3b.ROM.011.003Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.

11:4b.ROM.011.004Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.

11:5b.ROM.011.005Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru.

11:6b.ROM.011.006Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!

11:7b.ROM.011.007Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše,

11:8b.ROM.011.008kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, oči da ne vide, uši da ne čuju sve do dana današnjega.

11:9b.ROM.011.009I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i plaćom.

11:10b.ROM.011.010Nek im potamne oči da ne vide i leđa im zauvijek pogni!

11:11b.ROM.011.011Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor.

11:12b.ROM.011.012Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li će više to biti njihov puni broj?

11:13b.ROM.011.013Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam

11:14b.ROM.011.014ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih.

11:15b.ROM.011.015Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih?

11:16b.ROM.011.016Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane.

11:17b.ROM.011.017Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline,

11:18b.ROM.011.018ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.

11:19b.ROM.011.019Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim.

11:20b.ROM.011.020Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj!

11:21b.ROM.011.021Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti.

11:22b.ROM.011.022Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.

11:23b.ROM.011.023A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi.

11:24b.ROM.011.024Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!

11:25b.ROM.011.025Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.

11:26b.ROM.011.026I tako će se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Doći će sa Siona Otkupitelj, odvratit će bezbožnost od Jakova.

11:27b.ROM.011.027I to će biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove.

11:28b.ROM.011.028U pogledu evanđelja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca.

11:29b.ROM.011.029Ta neopozivi su dari i poziv Božji!

11:30b.ROM.011.030Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe

11:31b.ROM.011.031tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.

11:32b.ROM.011.032Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.

11:33b.ROM.011.033O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!

11:34b.ROM.011.034Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom?

11:35b.ROM.011.035Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo?

11:36b.ROM.011.036Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

12

12:1b.ROM.012.001Zaklinjem vas, braćo, milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje.

12:2b.ROM.012.002Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.

12:3b.ROM.012.003Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere.

12:4b.ROM.012.004Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje,

12:5b.ROM.012.005tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu.

12:6b.ROM.012.006Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri;

12:7b.ROM.012.007je li služenje - neka je u služenju; je li poučavanje - u poučavanju;

12:8b.ROM.012.008je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosrđe - radostan!

12:9b.ROM.012.009Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

12:10b.ROM.012.010Srdačno se ljubite pravim bratoljubljem! Pretječite jedni druge poštovanjem!

12:11b.ROM.012.011U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!

12:12b.ROM.012.012U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!

12:13b.ROM.012.013Pritječite u pomoć svetima u nuždi, gajite gostoljubivost!

12:14b.ROM.012.014Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!

12:15b.ROM.012.015Radujte se s radosnima, plačite sa zaplakanima!

12:16b.ROM.012.016Budite istomišljenici među sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privlači što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri!

12:17b.ROM.012.017Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!

12:18b.ROM.012.018Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!

12:19b.ROM.012.019Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.

12:20b.ROM.012.020Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.

12:21b.ROM.012.021Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

13

13:1b.ROM.013.001Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.

13:2b.ROM.013.002Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu.

13:3b.ROM.013.003Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!

13:4b.ROM.013.004Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.

13:5b.ROM.013.005Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.

13:6b.ROM.013.006Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.

13:7b.ROM.013.007Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu čast - čast.

13:8b.ROM.013.008Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.

13:9b.ROM.013.009Uistinu: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

13:10b.ROM.013.010Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

13:11b.ROM.013.011To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.

13:12b.ROM.013.012Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.

13:13b.ROM.013.013Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,

13:14b.ROM.013.014nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.

14

14:1b.ROM.014.001Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.

14:2b.ROM.014.002Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povrće.

14:3b.ROM.014.003Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio.

14:4b.ROM.014.004Tko si ti da sudiš tuđega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.

14:5b.ROM.014.005Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.

14:6b.ROM.014.006Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu.

14:7b.ROM.014.007Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.

14:8b.ROM.014.008Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo.

14:9b.ROM.014.009Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.

14:10b.ROM.014.010A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ćemo stati pred sudište Božje.

14:11b.ROM.014.011Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut će se preda mnom svako koljeno i svaki će jezik priznati Boga.

14:12b.ROM.014.012Svaki će dakle od nas za sebe Bogu dati račun.

14:13b.ROM.014.013Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala.

14:14b.ROM.014.014Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije nečisto. Samo je onomu nečisto tko to smatra nečistim.

14:15b.ROM.014.015Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražalošćen, već nisi na putu ljubavi. Ne upropašćuj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro!

14:16b.ROM.014.016Nemojte da se pogrđuje vaše dobro!

14:17b.ROM.014.017Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.

14:18b.ROM.014.018Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.

14:19b.ROM.014.019Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgrađivanje!

14:20b.ROM.014.020Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, čisto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede.

14:21b.ROM.014.021Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spotiče.

14:22b.ROM.014.022Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osuđuje u onom na što se odlučuje!

14:23b.ROM.014.023Jede li tko dvoumeći, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je.

15

15:1b.ROM.015.001Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo.

15:2b.ROM.015.002Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.

15:3b.ROM.015.003Ta ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.

15:4b.ROM.015.004Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

15:5b.ROM.015.005A Bog postojanosti i utjehe dao vam da međusobno budete složni po Kristu Isusu

15:6b.ROM.015.006te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista.

15:7b.ROM.015.007Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju.

15:8b.ROM.015.008Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obećanja dana ocima,

15:9b.ROM.015.009a pogani da za milosrđe proslave Boga, kao što je pisano: Zato ću te slaviti među pucima i psalam pjevati tvome imenu.

15:10b.ROM.015.010I još veli: Kličite, puci, s njegovim narodom.

15:11b.ROM.015.011I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi!

15:12b.ROM.015.012Izaija opet veli: Pojavit će se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima.

15:13b.ROM.015.013A Bog nade napunio vas svakom radošću i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga.

15:14b.ROM.015.014Ja sam, braćo moja, uvjeren: vi ste i sami puni čestitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati.

15:15b.ROM.015.015Ipak vam djelomično smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga -

15:16b.ROM.015.016da budem bogoslužnik Krista Isusa među poganima, svećenik evanđelja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posvećen Duhom Svetim.

15:17b.ROM.015.017Imam se dakle čime dičiti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje.

15:18b.ROM.015.018/

15:19b.ROM.015.019Jer ne bih se usudio govoriti o nečemu što Krist riječju i djelom, snagom znamenja i čudesa, snagom Duha nije po meni učinio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evanđelje Kristovo,

15:20b.ROM.015.020i to tako da sam se trsio navješćivati evanđelje ne gdje se već spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih -

15:21b.ROM.015.021nego, kako je pisano: Vidjet će ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu čuli.

15:22b.ROM.015.022Time sam ponajčešće i bio spriječen doći k vama.

15:23b.ROM.015.023Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima već mnogo godina, doći k vama

15:24b.ROM.015.024kad pođem u Španjolsku. Nadam se doista da ću vas na proputovanju posjetiti i da ćete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama.

15:25b.ROM.015.025Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima.

15:26b.ROM.015.026Makedonija i Ahaja odlučiše očitovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu.

15:27b.ROM.015.027Da, odlučiše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti.

15:28b.ROM.015.028Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zapečaćen uručim - uputit ću se u Španjolsku i usput k vama.

15:29b.ROM.015.029A kada dođem k vama, doći ću, znam, s puninom blagoslova Kristova.

15:30b.ROM.015.030Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me,

15:31b.ROM.015.031da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomoć Jeruzalemu bude po volji svetima

15:32b.ROM.015.032te s Božjom voljom radosno dođem k vama i s vama zajedno odahnem.

15:33b.ROM.015.033Bog mira sa svima vama! Amen.

16

16:1b.ROM.016.001Preporučujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji:

16:2b.ROM.016.002primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i priskočite joj u pomoć u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu.

16:3b.ROM.016.003Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu.

16:4b.ROM.016.004Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana.

16:5b.ROM.016.005Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista.

16:6b.ROM.016.006Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas.

16:7b.ROM.016.007Pozdravite Andronika i Juniju, rođake i suuznike moje; oni su ugledni među apostolima i prije mene bili su u Kristu.

16:8b.ROM.016.008Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu.

16:9b.ROM.016.009Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha.

16:10b.ROM.016.010Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove.

16:11b.ROM.016.011Pozdravite Herodiona, rođaka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu.

16:12b.ROM.016.012Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu.

16:13b.ROM.016.013Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju.

16:14b.ROM.016.014Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i braću koja su s njima.

16:15b.ROM.016.015Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima.

16:16b.ROM.016.016Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove.

16:17b.ROM.016.017Zaklinjem vas, braćo, čuvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste poučeni, i klonite ih se.

16:18b.ROM.016.018Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih.

16:19b.ROM.016.019Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo.

16:20b.ROM.016.020Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama!

16:21b.ROM.016.021Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji.

16:22b.ROM.016.022Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu.

16:23b.ROM.016.023Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.

16:24b.ROM.016.024#

16:25b.ROM.016.025Onomu koji vas može učvrstiti - po mojem evanđelju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešućenog drevnim vremenima,

16:26b.ROM.016.026a sada očitovanog i po proročkim pismima odredbom vječnoga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -

16:27b.ROM.016.027jedinomu Mudromu, Bogu, po Isusu Kristu: Njemu slava u vijeke! Amen.