1
Početak jevandjelja Isusa Hrista Sina Božjeg.
Kao što stoji u proroku: Evo ja šaljem andjela svog pred licem Tvojim, koji će pripraviti put Tvoj pred Tobom.
Glas je onog što viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnite staze Njegove.
Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovedajući krštenje pokajanja za oproštenje greha.
I izlažaše k njemu sva judejska zemlja i Jerusalimljani; i krštavaše ih sve u Jordanu reci, i ispovedahu grehe svoje.
A Jovan beše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jedjaše skakavce i med divlji.
I propovedaše govoreći: Ide za mnom jači od mene, pred kim ja nisam dostojan sagnuti se i odrešiti remen na obući Njegovoj.
Ja vas krštavam vodom, a On će vas krstiti Duhom Svetim.
I u to vreme dodje Isus iz Nazareta galilejskog, i krsti Ga Jovan u Jordanu,
I odmah izlazeći iz vode vide nebo gde se otvori, i Duh kao golub sidje na Njega.
I glas dodje s neba: Ti si Sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
I odmah Duh izvede Ga u pustinju.
I bi onde u pustinji dana četrdeset, i kuša Ga sotona, i bi sa zverinjem, i andjeli služahu Mu.
A pošto predadoše Jovana, dodje Isus u Galileju propovedajući jevandjelje o carstvu Božjem
I govoreći: Izadje vreme i približi se carstvo Božje; pokajte se i verujte jevandjelje.
I hodeći pokraj mora vide Simona i Andriju, brata njegovog, gde bacaju mreže u more; jer behu ribari.
I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskim.
I odmah ostavivši mreže svoje podjoše za Njim.
I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejevog, i Jovana brata njegovog kako u ladji krpljahu mreže;
I odmah pozva ih; i ostavivši oca svog Zevedeja u ladji s najamnicima, podjoše za Njim.
I dodjoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše.
I diviše se nauci Njegovoj; jer ih učaše kao Onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
I beše u zbornici njihovoj čovek s duhom nečistim, i povika
Govoreći: Prodji se, šta je Tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam Te ko si, Svetac Božji.
I zapreti mu Isus govoreći: Umukni, i izadji iz njega.
I strese ga duh nečisti, i povika glasno, i izadje iz njega.
I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugog govoreći: Šta je ovo? I kakva je ovo nauka nova, da ima vlast da duhovima nečistim zapoveda, i slušaju Ga?
I ode glas o Njemu, odmah, po svoj okolini galilejskoj.
I odmah, izašavši iz zbornice, dodjoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše Mu za nju.
I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
A kad bi pred veče, pošto sunce zadje, donošahu k Njemu sve bolesnike i besne.
I sav grad beše se sabrao k vratima.
I isceli mnoge bolesnike od različnih bolesti, i djavole mnoge istera, i ne dade djavolima da kazuju da Ga poznaju.
A ujutru, vrlo rano ustavši, izadje i ode nasamo, i onde se moljaše Bogu.
I za Njim potrčaše Simon i koji behu s njim.
I našavši Ga rekoše Mu: Traže Te svi.
I reče im: Hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovedim: jer sam ja na to došao.
I propoveda po zbornicama njihovim po svoj Galileji, i djavole izgoni.
I dodje k Njemu gubavac moleći Ga i na kolenima klečeći pred Njim i reče Mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti.
A Isus, pošto se smilovao, pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se.
I tek što mu to reče, a guba ode s njega, i osta čist.
I zapretivši mu odmah istera ga,
I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za očišćenje svoje šta je zapovedio Mojsije za svedočanstvo njima.
A on izašavši poče mnogo propovedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego beše napolju u pustim mestima, i dolažahu k Njemu sa svih strana.
2
I udje opet u Kapernaum posle nekoliko dana; i ču se da je u kući.
I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se zbiju; i kazivaše im reč.
I dodjoše k Njemu s oduzetim koga su nosili četvoro.
I ne mogući približiti se k Njemu od naroda otkriše kuću gde On beše, i prokopavši spustiše odar na kome oduzeti ležaše.
A Isus videvši veru njihovu reče uzetome: Sinko! Opraštaju ti se gresi tvoji.
A onde sedjahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim:
Šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednog Boga?
I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim?
Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi, ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
No da znate da vlast ima Sin čovečji na zemlji opraštati grehe, (reče uzetome:)
Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.
I usta odmah, i uzevši odar izadje pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: Nikada toga videli nismo.
I izadje opet k moru; i sav narod idjaše k Njemu, i učaše ih.
I prolazeći vide Leviju Alfejevog gde sedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši ode za Njim.
I kad sedjaše Isus za trpezom u kući njegovoj, carinici i grešnici mnogi sedjahu s Njim i s učenicima Njegovim: jer ih beše mnogo koji idjahu za Njim.
A književnici i fariseji videvši Ga gde jede s carinicima i s grešnicima govorahu učenicima Njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima jede i pije?
I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Ja nisam došao da dozovem pravednike no grešnike na pokajanje.
I behu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu; i dodjoše i rekoše Mu: Zašto učenici Jovanovi i farisejski poste, a tvoji učenici ne poste?
I reče im Isus: Eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti, u one dane.
I niko ne prišiva novu zakrpu na staru haljinu; inače će odadreti nova zakrpa od starog, i gora će rupa biti.
I niko ne sipa novo vino u mehove stare; inače novo vino prodre mehove, i vino se prolije, i mehovi propadnu; nego novo vino u nove mehove sipati treba.
I dogodi Mu se da su išli u subotu kroz useve, i učenici Njegovi trgahu putem klasje.
I fariseji govorahu Mu: Gledaj, zašto čine u subotu šta ne valja?
A On reče im: Niste li nikad čitali šta učini David kad mu bi do nevolje i ogladne s onima što behu s njim?
Kako udje u Božju kuću pred Avijatarom poglavarom svešteničkim i hlebove postavljene pojede kojih ne beše slobodno nikome jesti osim sveštenicima, i dade ih onima koji behu s njim?
I govoraše im: Subota je načinjena čoveka radi, a nije čovek subote radi.
Dakle je Gospodar Sin čovečji i od subote.
3
I udje opet u zbornicu, i onde beše čovek sa suvom rukom.
I motrahu za Njim neće li ga u subotu isceliti da Ga okrive.
I reče čoveku sa suvom rukom: Stani na sredinu.
I reče im: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? Dušu održati, ili pogubiti? A oni su ćutali.
I pogledavši na njih s gnevom od žalosti što su im onako srca odrvenila, reče čoveku: Pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
I izašavši fariseji odmah učiniše za Njega veće s Irodovcima kako bi Ga pogubili.
A Isus ode s učenicima svojim k moru; i mnogi narod iz Galileje podje za Njim i iz Judeje;
I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta On čini dodje k Njemu.
I reče učenicima svojim da bude ladja u Njega gotova zbog naroda, da Mu ne dosadjuje.
Jer mnoge isceli tako da navaljivahu na Njega koji behu nakaženi bolestima da Ga se dotaknu.
I duhovi nečisti kad Ga vidjahu, pripadahu k Njemu i vikahu govoreći: Ti si Sin Božji.
I mnogo im prećaše da Ga ne prokažu.
I izidjoše na goru, i dozva koje On hteše; i dodjoše Mu.
I postavi dvanaestoricu da budu s Njim, i da ih pošalje da propovedaju,
I da imaju vlast da isceljuju od bolesti, i da izgone djavole:
Prvog Simona, i nadede mu ime Petar;
I Jakova Zevedejevog i Jovana brata Jakovljevog, i nadede im imena Voanerges, koje znači Sinovi groma;
I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejevog i Tadiju i Simona Kananita,
I Judu Iskariotskog, koji Ga i izdade.
I dodjoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hleba jesti.
I čuvši to rod Njegov izidjoše da Ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
A književnici koji behu sišli iz Jerusalima govorahu: U njemu je Veelzevul. On pomoću kneza djavolskog izgoni djavole.
I dozvavši ih govoraše im u pričama: Kako može sotona sotonu izgoniti?
I ako se carstvo samo po sebi razdeli, ne može ostati carstvo ono;
I ako se dom sam po sebi razdeli, ne može ostati dom onaj;
I ako sotona ustane sam na se i razdeli se, ne može ostati, nego će propasti.
Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najpre jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu opleniti.
Zaista vam kažem: svi gresi oprostiće se sinovima čovečjim, i huljenja na Boga, makar kakva bila:
A koji pohuli na Duha Svetog nema oproštenja vavek, nego je kriv večnom sudu.
Jer govorahu: U njemu je nečisti duh.
I dodje mati Njegova i braća Njegova, i stojeći napolju poslaše k Njemu da Ga zovu.
I sedjaše narod oko Njega. I rekoše Mu: Eto mati Tvoja i braća Tvoja i sestre Tvoje napolju pitaju za Te.
I odgovori im govoreći: Ko je mati moja ili braća moja?
I pogledavši na narod koji sedjaše reče: Evo mati moja i braća moja.
Jer ko izvrši volju Božju, onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
4
I opet poče učiti kod mora, i skupiše se oko Njega ljudi mnogi tako da mora ući u ladju, i sedeti na moru; a narod sav beše na zemlji kraj mora.
I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:
Slušajte: evo izidje sejač da seje.
I kad sejaše, dogodi se da jedno pade ukraj puta, i dodjoše ptice i pozobaše ga.
A drugo pade na kamenito mesto gde ne beše mnogo zemlje; i odmah izniče; jer ne beše u dubinu zemlje:
A kad obasja sunce, uvenu, i budući da nemaše korena, usahnu.
I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese rod.
I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji je napredovao i rastao i donosio po trideset i po šezdeset i po sto.
I reče: Ko ima uši da čuje neka čuje.
A kad osta sam, zapitaše Ga koji behu s Njim i sa dvanaestoricom za ovu priču.
I reče im: Vama je dano da znate tajne carstva Božjeg, a onima napolju sve u pričama biva;
Da očima gledaju i da ne vide, i ušima slušaju i da ne razumeju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste gresi.
I reče im: Zar ne razumete ovu priču? A kako ćete sve priče razumeti?
Sejač reč seje.
A ono su kraj puta, gde se seje reč i kad je čuju odmah dodje sotona i otme reč posejanu u srcima njihovim.
Tako su i ono što se seje na kamenitim mestima, koji kad čuju reč odmah je prime s radošću;
Ali nemaju korena u sebi, nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih poteraju reči radi, odmah se sablazne.
A ono su što se u trnju seje koji slušaju reč,
Ali brige ovog sveta i prevara bogatstva i ostale slasti udju i zaguše reč, i bez roda ostane.
A ono su što se na dobroj zemlji seje koji slušaju reč i primaju, i donose rod po trideset i po šezdeset i po sto.
I govoraše im: Eda li se sveća užiže da se metne pod sud ili pod odar? A ne da se na svećnjak metne?
Jer nema ništa tajno što neće biti javno; niti ima šta sakriveno što neće izaći na videlo.
Ako ima ko uši da čuje neka čuje.
I govoraše im: Pamtite šta čujete: kakvom merom merite onakvom će vam se meriti i dometnuće se vama koji slušate.
Jer ko ima, daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
I govoraše im: Tako je carstvo Božje kao čovek kad baci seme u zemlju;
I spava i ustaje noću i danju; i seme niče i raste, da ne zna on.
Jer zemlja sama od sebe najpre donese travu, potom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
A kad sazre rod, odmah pošalje srp; jer nasta žetva.
I govoraše: Kakvo ćemo kazati da je carstvo Božje? Ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
Ono je kao zrno gorušičino koje kad se poseje u zemlju manje je od svih semena na zemlji;
A kad se poseje, uzraste i bude veće od sveg povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovom hladu ptice nebeske živeti.
I takvim mnogim pričama kazivaše im reč, koliko mogahu slušati.
A bez priča ne govoraše im ni reči. A učenicima posebno kazivaše sve.
I reče im onaj dan uveče: Hajdemo na one strane.
I otpustivši narod uzeše Ga kako beše u ladji; a i druge ladje behu s Njim.
I postade velika oluja; i valovi tako zalivahu u ladju da se već napuni.
A On na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše Ga, i rekoše Mu: Učitelju! Zar Ti ne mariš što ginemo?
I ustavši zapreti vetru, i reče moru: Ćuti, prestani. I utoli vetar, i postade tišina velika.
I reče im: Zašto ste tako strašljivi? Kako nemate vere.
I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugom: Ko je Ovaj, dakle, da Ga i vetar i more slušaju?
5
I dodjoše preko mora u okolinu gadarinsku.
I kad izidje iz ladje, odmah Ga srete čovek s duhom nečistim,
Koji življaše u grobovima i niko ga ne mogaše svezati ni verigama;
Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.
A kad vide Isusa iz daleka, poteče i pokloni Mu se.
I povikavši glasno reče: Šta je Tebi do mene, Isuse Sine Boga Višnjeg? Zaklinjem Te Bogom, ne muči me.
Jer mu govoraše: Izadji, duše nečisti, iz čoveka.
I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori Mu: Legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
I moliše Ga veoma da ih ne šalje iz one okoline.
A onde po bregu paslo je veliko krdo svinja.
I moliše Ga svi djavoli govoreći: Pošalji nas u svinje da u njih udjemo.
I dopusti im Isus odmah. I izašavši duhovi nečisti udjoše u svinje; i navali krdo s brega u more; a beše ih oko dve hiljade: i potopiše se u moru.
A svinjari pobegoše, i javiše u gradu i po selima. I izadjoše ljudi da vide šta je bilo.
I dodjoše k Isusu, i videše besnoga u kome je bio legeon gde sedi obučen i pametan; i uplašiše se.
A oni što su videli kazaše im šta bi od besnoga i od svinja.
I počeše Ga moliti da ide iz njihovih krajeva.
I kad udje u ladju, moljaše Ga onaj što je bio besan da bude s Njim.
A Isus ne dade mu, već mu reče: Idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod učini, i kako te pomilova.
I ode i poče pripovedati u Deset gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.
I kad predje Isus u ladji opet na one strane, skupi se narod mnogi oko Njega; i beše kraj mora.
I gle, dodje jedan od starešina zborničkih po imenu Jair; i videvši Ga pade pred noge Njegove.
I moljaše Ga vrlo govoreći: Kći je moja na samrti; da dodješ i da metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
I podje s njim; i za Njim idjaše naroda mnogo i turkahu Ga.
I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi
I veliku muku podnela od mnogih lekara, i potrošila sve što je imala, i ništa joj nisu pomogli, nego još gore načinili,
Kad je čula za Isusa, dodje u narodu sastrag, i dotače se haljine Njegove.
Jer govoraše: Ako se samo dotaknem haljina Njegovih ozdraviću.
I odmah presahnu izvor krvi njene, i oseti u telu da ozdravi od bolesti.
I odmah Isus oseti u sebi silu što izadje iz Njega, i obazrevši se na narod reče: Ko se to dotače mojih haljina?
I rekoše Mu učenici Njegovi: Vidiš narod gde Te turka, pa pitaš: Ko se dotače mene?
I On se obaziraše da vidi onu koja to učini.
A žena uplašivši se drhtaše, i znajući šta joj se dogodi, dodje i kleče pred Njim, i kaza Mu svu istinu.
A On reče joj: Kćeri! Vera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
Još On govoraše, a dodjoše od starešine zborničkog govoreći: Kći tvoja umre; što već trudiš učitelja?
A Isus odmah čuvši reč što rekoše reče starešini: Ne boj se, samo veruj.
I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljevog.
I dodje u kuću starešine zborničkog, i vide vrevu i plač i jauk veliki.
I ušavši reče im: Šta ste uzavreli te plačete? Devojka nije umrla, nego spava.
I podsmevahu Mu se. A On isteravši sve uze oca devojčinog i mater i koji behu s Njim, i udje gde ležaše devojka.
I uzevši devojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: Devojko, tebi govorim, ustani.
I odmah usta devojka i hodjaše; a beše od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikim.
I zapreti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: Podajte joj nek jede.
6
I izadje odande, i dodje na svoju postojbinu; i za Njim idoše učenici Njegovi.
I kad dodje subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takva rukama njegovim čine se?
Nije li ovo drvodelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nisu li sestre njegove ovde medju nama? I sablažnjavahu se o Njega.
A Isus reče im: Nigde nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svom.
I ne mogaše onde ni jedno čudo da učini, osim što malo bolesnika isceli metnuvši na njih ruke.
I čudio se neverstvu njihovom. I idjaše po okolnim selima i učaše.
I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistim.
I zapovedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednog štapa: ni torbe ni hleba ni novaca u pojasu;
Nego obuveni u opanke, i ne oblačeći dve haljine.
I reče im: Gde udjete u dom onde ostanite dok ne izadjete odande.
I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojih za svedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnog suda nego gradu onom.
I otišavši propovedahu da se treba kajati;
I djavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i isceljivahu.
I začu car Irod za Isusa (jer Njegovo ime beše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvih usta, zato čini čudesa.
Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka.
A kad ču Irod, reče: To je Jovan koga sam ja posekao, on usta iz mrtvih.
Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi, žene Filipa brata svog, jer se oženi njom.
Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svog.
A Irodijada rasrdi se na njega, i htede da ga ubije, ali ne mogaše.
Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svog rodjenja davaše večeru knezovima svojim i vojvodama i starešinama galilejskim.
I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovim reče car devojci: Išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.
I zakle joj se: Šta god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do pola carstva mog.
A ona izašavši reče materi svojoj: Šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana krstitelja.
I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: Hoću da mi daš, sad na krugu, glavu Jovana krstitelja.
I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojih ne hte joj odreći.
I odmah posla car dželata, i zapovedi da donese glavu njegovu.
A on otišavši poseče ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade devojci, a devojka dade je materi svojoj.
I čuvši učenici njegovi dodjoše i uzeše telo njegovo, i metnuše ga u grob.
I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše Mu sve i šta učiniše i šta ljude naučiše.
I reče im: Dodjite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih beše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
I odoše na ladji u pusto mesto sami.
I videše ih ljudi kad idjahu, i poznaše ih mnogi, i pešice iz svih gradova stecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko Njega.
I izašavši Isus vide narod mnogi, i sažali Mu se, jer behu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
I kad bi već pred noć, pristupiše k Njemu učenici Njegovi govoreći: Pusto je mesto, a već je kasno;
Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hleba; jer nemaju šta jesti.
A On odgovarajući reče im: Dajte im vi neka jedu. A oni rekoše: Jedino da idemo da kupimo za dvesta groša hleba, pa da im damo da jedu?
A On im reče: Koliko hlebova imate? Idite i vidite. I videvši rekoše: Pet hlebova i dve ribe.
I zapovedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
I uzevši onih pet hlebova i dve ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hlebove, i dade učenicima svojim da metnu ispred njih; i one dve ribe razdeli svima.
I jedoše svi, i nasitiše se.
I nakupiše komada dvanaest kotarica punih i od riba.
A beše onih što su jeli hlebove oko pet hiljada ljudi.
I odmah natera učenike svoje da udju u ladju i da idu napred na one strane u Vitsaidu dok On otpusti narod.
I otpustivši ih ode na goru da se pomoli Bogu.
I uveče beše ladja nasred mora, a On sam na zemlji.
I vide ih gde se muče veslajući: jer im beše protivan vetar. I oko četvrte straže noćne dodje k njima idući po moru; i htede da ih mimoidje.
A oni videvši Ga gde ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
Jer Ga svi videše i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
I udje k njima u ladju, i utoli vetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
Jer ih ne naučiše hlebovi; jer se beše srce njihovo okamenilo.
I prešavši dodjoše u zemlju genisaretsku; i stadoše u kraj.
I kad izadjoše iz ladje, odmah Ga poznaše ljudi.
I optrčavši sav onaj kraj, počeše na odrima donositi bolesnike gde su čuli da je On.
I kud god idjaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu Ga da se barem skuta od haljine Njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji Ga se doticahu.
7
I skupiše se oko Njega fariseji i neki od književnika koji behu došli iz Jerusalima
I videvši neke od učenika Njegovih da nečistim, to jest, neumivenim rukama jedu hleb, ukoriše ih.
Jer fariseji i svi Jevreji, ne jedu dok ne umiju ruke do lakata, držeći se onog što im je ostalo od starih;
I kad dodju s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru čaše i žbanove i kotlove i klupe.
A potom pitahu Ga fariseji i književnici: Zašto učenici tvoji ne žive kao što nam je ostalo od starih, nego jedu hleb neumivenim rukama?
A On odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemere, kao što je pisano: Ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovestima ljudskim.
Jer ostaviste zapovesti Božje, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takva činite.
I reče im: Dobro ukidate zapovest Božju da svoj običaj sačuvate.
Jer Mojsije reče: Poštuj oca svog i mater svoju; i: Koji opsuje oca ili mater smrću da umre.
A vi kažete: Ako kaže čovek ocu ili materi: Korvan, to jeste: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.
I tako ne date mu ništa učiniti, ocu svom ili materi svojoj,
Ukidajući reč Božju svojim običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.
I dozvavši sav narod reče im: Poslušajte mene svi, i razumite.
Ništa nema što bi čoveka moglo opoganiti da udje spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čoveka.
Ako ko ima uši da čuje neka čuje.
I kad dodje od naroda u kuću pitahu Ga učenici Njegovi za priču.
I reče im: Zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumete li da šta god u čoveka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje čisteći sva jela.
Još reče: Šta izlazi iz čoveka ono pogani čoveka;
Jer iznutra, iz srca ljudskog, izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
Kradje, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čoveka.
I ustavši odande ode u krajeve tirske i sidonske, i ušavši u kuću htede da niko ne čuje za Nj; i ne može se sakriti.
Jer čuvši za Nj žena što u njenoj kćeri beše duh nečisti, dodje i pade k nogama Njegovim.
A žena ta beše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše Ga da istera djavola iz kćeri njene.
A Isus reče joj: Stani da se najpre deca nahrane; jer nije pravo uzeti hleb od dece i baciti psima.
A ona odgovarajući reče Mu: Da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva detinjih.
I reče joj: Za tu reč idi; izadje djavo iz kćeri tvoje.
I došavši kući nadje da je djavo izašao, i kći ležaše na odru.
I opet izadje Isus iz krajeva tirskih i sidonskih i dodje na more galilejsko u krajeve desetogradske.
I dovedoše k Njemu gluvog i mutavog, i moljahu Ga da metne na nj ruku.
I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegovog;
I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jeste: Otvori se.
I odmah mu se otvoriše uši, i razreši se sveza jezika njegovog i govoraše lepo.
I zapreti im da nikome ne kazuju; ali što im više On zabranjivaše oni još više razglašavahu.
I vrlo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluve čini da čuju i neme da govore.
8
U to vreme, kad beše vrlo mnogo naroda i ne imahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im:
Žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti.
I ako ih otpustim gladne kućama njihovim, oslabiće na putu; jer su mnogi od njih došli izdaleka.
I odgovoriše Mu učenici Njegovi: Otkuda ćemo uzeti hleba ovde u pustinji da ih nahranimo?
I zapita ih: Koliko imate hlebova? A oni kazaše: Sedam.
I zapovedi narodu da posedaju po zemlji; i uzevši onih sedam hlebova i hvalu davši, prelomi, i dade učenicima svojim da razdadu; i razdadoše narodu.
I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu.
I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica.
A onih što su jeli beše oko četiri hiljade. I otpusti ih.
I odmah udje u ladju s učenicima svojim, i dodje u okoline dalmanutske.
I izadjoše fariseji, i počeše se prepirati s Njim, i kušajući Ga iskahu od Njega znak s neba.
I uzdahnuvši duhom svojim reče: Zašto rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: neće se dati rodu ovome znak.
I ostavivši ih udje opet u ladju, i ode na one strane.
I zaboraviše učenici Njegovi uzeti hleba, i nemahu sa sobom u ladji do jedan hleb.
I zapovedaše im govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskog i kvasca Irodovog.
I mišljahu, jedan drugom govoreći: To je što hleba nemamo.
I razumevši Isus reče im: Šta mislite što hleba nemate? Zar još ne osećate, niti razumete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
Oči imate i ne vidite? Uši imate i ne čujete? I ne pamtite li
Kad ja pet hlebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punih komada nakupiste? Rekoše Mu: Dvanaest.
A sad sedam na četiri hiljade, koliko punih kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
I reče im: Kako ne razumete?
I dodje u Vitsaidu; i dovedoše k Njemu slepoga, i moljahu Ga da ga se dotakne.
I uzevši za ruku slepoga izvede ga napolje iz sela, i pljunuvši mu u oči metnu ruke na nj, i zapita ga vidi li šta.
I pogledavši reče: Vidim ljude gde idu kao drva.
I potom opet metnu mu ruke na oči, i reče mu da progleda: i isceli se, i vide sve lepo.
I posla ga kući njegovoj govoreći: Ne ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
I izadje Isus i učenici Njegovi u sela Ćesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: Ko govore ljudi da sam ja?
A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: Koji od proroka.
A On im reče: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče Mu: Ti si Hristos.
I zapreti im da nikome ne kazuju za Njega.
I poče ih učiti da Sinu čovečjem valja mnogo postradati, i da će Ga okriviti starešine i glavari sveštenički i književnici, i da će Ga ubiti, i treći dan da će ustati.
I govoraše o tom ne ustručavajući se. I Petar uze Ga i poče Ga odvraćati.
A On obrnuvši se i pogledavši na učenike svoje zapreti Petru govoreći: Idi od mene sotono; jer ti ne misliš šta je Božje nego šta je ljudsko.
I dozvavši narod s učenicima svojim reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevandjelja onaj će je sačuvati.
Jer kakva je korist čoveku ako zadobije sav svet, a duši svojoj naudi?
Ili kakav će otkup dati čovek za dušu svoju?
Jer ko se postidi mene i mojih reči u rodu ovom preljubotvornom i grešnom, i Sin će se čovečji postideti njega kad dodje u slavi Oca svog s andjelima svetima.
9
I reče im: Zaista vam kažem: imaju neki medju ovima što stoje ovde koji neće okusiti smrt dok ne vide carstvo Božje da dodje u sili.
I posle šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na visoku goru same; i preobrazi se pred njima.
I haljine Njegove postadoše sjajne i vrlo bele kao sneg, kao što ne može belilja ubeliti na zemlji.
I ukaza im se Ilija s Mojsijem gde se razgovarahu s Isusom.
I Petar odgovarajući reče Isusu: Ravi! Dobro nam je ovde biti; i da načinimo tri senice: Tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.
Jer ne znaše šta govori; jer behu vrlo uplašeni.
I postade oblak te ih zakloni; i dodje glas iz oblaka govoreći: Ovo je Sin moj ljubazni; Njega poslušajte.
I ujedanput pogledavši, nikoga ne videše osim Isusa samog sa sobom.
A kad silažahu s gore zapreti im da nikom ne kazuju šta su videli, dok Sin čovečji ne ustane iz mrtvih.
I reč zadržaše u sebi pitajući jedan drugog: Šta to znači ustati iz mrtvih?
I pitahu Ga govoreći: Kako govore književnici da Ilija treba najpre da dodje?
A On odgovarajući reče im: Ilija će doći najpre, i urediti sve; ali i Sin čovečji treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano.
Ali vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htedoše kao što je pisano za njega.
I došavši k učenicima svojim vide narod mnogi oko njih i književnike gde se prepiru s njima.
I odmah videvši Ga sav narod uplaši se i pritrčavši pozdravljahu Ga.
I upita književnike: Šta se prepirete s njima?
I odgovarajući jedan od naroda reče: Učitelju! Dovedoh k Tebi sina svog u kome je duh nemi.
I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i penu baca i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima Tvojim da ga isteraju; i ne mogoše.
A On odgovarajući mu reče: O rode neverni! Dokle ću s vama biti? Dokle ću vas trpeti? Dovedite ga k meni.
I dovedoše ga k Njemu; i kad Ga vide odmah ga duh stade lomiti; i padnuvši na zemlju valjaše se bacajući penu.
I upita oca njegovog: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz detinjstva.
I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako šta možeš pomozi nam, smiluj se na nas.
A Isus reče mu: Ako možeš verovati: sve je moguće onome koji veruje.
I odmah povikavši otac detinji sa suzama govoraše: Verujem, Gospode! Pomozi mom neverju.
A Isus videći da se stiče narod, zapreti duhu nečistom govoreći mu: Duše nemi i gluvi! Ja ti zapovedam, izadji iz njega i više ne ulazi u njega.
I povikavši i izlomivši ga vrlo izadje; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: Umre.
A Isus uzevši ga za ruku podiže ga: i usta.
I kad udje u kuću, pitahu Ga učenici Njegovi nasamo: Zašto ga mi nismo mogli isterati?
I reče im: Ovaj se rod ničim ne može isterati do molitvom i postom.
I izašavši odande idjahu kroz Galileju; i ne hteše da ko dozna.
Jer učaše učenike svoje, i govoraše im da će se Sin čovečji predati u ruke ljudske, i ubiće Ga, i pošto Ga ubiju ustaće treći dan.
A oni ne razumevahu reč, i ne smehu da Ga zapitaju.
I dodje u Kapernaum, i kad beše u kući zapita ih: Šta se prepiraste putem medju sobom?
A oni ćutahu; jer se putem prepiraše medju sobom ko je najveći.
I sedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude od svih najzadnji i svima sluga.
I uzevši dete metnu ga medju njih i zagrlivši ga reče im:
Ko jedno ovakvo dete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego Onog koji je mene poslao.
Odgovori Mu Jovan govoreći: Učitelju! Videsmo jednog gde imenom Tvojim izgoni djavole koji ne ide za nama: i zabranismo mu, jer ne ide za nama.
A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojim čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom.
Jer ko nije protiv vas s vama je.
Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, zato što ste Hristovi, zaista vam kažem: neće mu propasti plata.
A koji sablazni jednog od ovih malih koji veruju mene, bolje bi mu bilo da obesi kamen vodenični o vrat svoj i da se baci u more.
I ako te ruka tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je bez ruke u život ući, negoli s obe ruke ući u pakao, u oganj večni,
Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
I ako te noga tvoja sablažnjava, odseci je: bolje ti je ući u život hrom, negoli s dve noge da te bace u pakao, u oganj večni,
Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u carstvo Božje, negoli s dva oka da te bace u pakao ognjeni,
Gde crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.
Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte medju sobom.
10
I ustavši odande dodje u okoline judejske preko Jordana, i steče se opet narod k Njemu; i kao što običaj imaše, opet ih učaše.
I pristupivši fariseji upitaše Ga kušajući: Može li čovek pustiti ženu?
A On odgovarajući reče im: Šta vam zapoveda Mojsije?
A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
I odgovarajući Isus reče im: Po tvrdji vašeg srca napisa vam on zapovest ovu.
A u početku stvorenja, muža i ženu, stvorio ih je Bog.
Zato ostaviće čovek oca svog i majku i prilepiće se k ženi svojoj,
I budu dvoje jedno telo. Tako nisu više dvoje nego jedno telo.
A šta je Bog sastavio čovek da ne rastavlja.
I u kući opet zapitaše Ga za to učenici Njegovi.
I reče im: Koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj.
I ako žena ostavi muža svog i podje za drugog, čini preljubu.
I donošahu k Njemu decu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu.
A Isus videvši rasrdi se i reče im: Pustite decu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takvih carstvo Božje.
Zaista vam kažem: koji ne primi carstvo Božje kao dete, neće ući u njega.
I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
I kad izadje na put, pritrča neko, i kleknuvši na kolena pred Njim pitaše Ga: Učitelju blagi! Šta mi treba činiti da dobijem život večni?
A Isus reče mu: Što me zoveš blagim? Niko nije blag osim jednog Boga.
Zapovesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svog i mater.
A on odgovarajući reče Mu: Učitelju! Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
A Isus pogledavši na nj, omile mu, i reče mu: Još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dodji, te hajde za mnom uzevši krst.
A on posta zlovoljan od ove reči, i ode žalostan; jer beše vrlo bogat.
I pogledavši Isus reče učenicima svojim: Kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!
A učenici se uplašiše od reči Njegovih. A Isus opet odgovarajući reče im: Deco! Kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo ući u carstvo Božje!
Lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božje.
A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: Ko se dakle može spasti?
A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu.
A Petar Mu poče govoriti: Eto mi smo ostavili sve, i za Tobom idemo.
A Isus odgovarajući reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili decu, ili zemlju, mene radi i jevandjelja radi,
A da neće primiti sad u ovo vreme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i dece, i zemlje, u progonjenju, a na onom svetu život večni.
Ali će mnogi prvi biti poslednji, i poslednji prvi.
A kad idjahu putem u Jerusalim, Isus idjaše pred njima, a oni se čudjahu, i za Njim idjahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od Njega:
Evo idemo u Jerusalim, i Sin čovečji predaće se glavarima svešteničkim i književnicima i osudiće Ga na smrt, i predaće Ga neznabošcima;
I narugaće Mu se, i biće Ga, i popljuvaće Ga, i ubiće Ga, i treći dan ustaće.
I pred Njega dodjoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: Učitelju! Hoćemo da nam učiniš za šta ćemo Te moliti.
A On im reče: Šta hoćete da vam učinim?
A oni Mu rekoše: Daj nam da sednemo jedan s desne strane Tebi, a drugi s leve, u slavi Tvojoj.
A Isus im reče: Ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojim se ja krštavam?
A oni Mu rekoše: Možemo. A Isus reče im: Čašu, dakle, koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojim se ja krštavam krstićete se;
Ali da sednete s desne strane meni i s leve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.
A Isus dozvavši ih reče im: Znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
Ali medju vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći medju vama, da vam služi.
I koji hoće prvi medju vama da bude, da bude svima sluga.
Jer Sin čovečji nije došao da Mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
I dodjoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, On i učenici Njegovi i narod mnogi, sin Timejev, Vartimej slepi, sedjaše kraj puta i prošaše.
I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: Sine Davidov, Isuse! Pomiluj me!
I prećahu mu mnogi da ućuti, a on još više vikaše: Sine Davidov! Pomiluj me!
I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slepca govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.
A on zbacivši sa sebe haljine svoje, ustade i dodje k Isusu.
I odgovarajući reče mu Isus: Šta hoćeš da ti učinim? A slepi reče Mu: Ravuni! Da progledam.
A Isus reče mu: Idi, vera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i ode putem za Isusom.
11
I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore maslinske, posla dvojicu od učenika svojih
I reče im: Idite u selo što je pred vama, i odmah kako udjete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usedao; odrešite ga i dovedite.
I ako vam ko reče: Šta to činite? Kažite: Treba Gospodu; i odmah će ga poslati ovamo.
A oni odoše, i nadjoše magare privezano kod vrata napolju na raskršću, i odrešiše ga.
I neko od onih što stajahu onde rekoše im: Zašto drešite magare?
A oni rekoše im kao što im zapovedi Isus; i ostaviše ih.
I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usede na nj.
A mnogi prostreše haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
A koji idjahu pred Njim i za Njim, vikahu govoreći: Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
Blagosloveno carstvo oca našeg Davida koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
I udje Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveče, izadje u Vitaniju s dvanaestoricom.
I sutradan kad izadjoše iz Vitanije, ogladne.
I videvši izdaleka smokvu s lišćem dodje ne bi li šta našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nadje osim lišća; jer još ne beše vreme smokvama.
I odgovarajući Isus reče joj: Da odsad od tebe niko ne jede roda doveka. I slušahu učenici Njegovi.
I dodjoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onih što menjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove.
I ne dade da ko pronese suda kroz crkvu.
I učaše govoreći im: Nije li pisano: Dom moj neka se zove dom molitve svim narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu.
I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi Ga pogubili; plašili su Ga se, jer Ga je narod slušao.
I kad bi uveče izadje napolje iz grada.
I u jutru prolazeći videše smokvu gde se posušila iz korena.
I opomenuvši se Petar reče Mu: Ravi! Gle, smokva što si je prokleo, posušila se.
I odgovarajući Isus reče im:
Imajte veru Božju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj: Digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svom, nego uzveruje da će biti kao što govori: biće mu šta god reče.
Zato vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi verujte da ćete primiti; i biće vam.
I kad stojite na molitvi, praštajte ako šta imate na koga: da i Otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogreške vaše.
Ako li, pak, vi ne opraštate, ni Otac vaš koji je na nebesima neće oprostiti vama pogreške vaše.
I dodjoše opet u Jerusalim; i kad hodjaše po crkvi dodjoše k Njemu glavari sveštenički i književnici i starešine,
I rekoše Mu: Kakvom vlasti to činiš? I ko ti dade vlast tu, da to činiš?
A Isus odgovarajući reče im: i ja ću vas da upitam jednu reč, i odgovorite mi; pa ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim.
Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? Odgovorite mi.
I mišljahu u sebi govoreći: Ako kažemo: S neba, reći će: Zašto mu dakle ne verovaste?
Ako li kažemo: Od ljudi, bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok beše.
I odgovarajući rekoše Isusu: Ne znamo. I Isus odgovarajući reče njima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
12
I poče im govoriti u pričama: Posadi čovek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa ode.
I kad dodje vreme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskog.
A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
I opet posla k njima drugog slugu; i onog biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotnog.
I opet posla drugog; i onog ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše, a druge pobiše.
Još dakle imaše jedinog svog milog sina, posla i njega najposle k njima govoreći: Postideće se sina mog.
A vinogradari rekoše u sebi: Ovo je naslednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati očevina njegova.
I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda.
Šta će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.
Zar niste čitali u pismu ovo: Kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla;
To bi od Gospoda i divno je u našim očima?
I gledahu da Ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumeše da za njih govori priču; i ostavivši Ga odoše.
I poslaše k Njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi Ga uhvatili u reči.
A oni došavši rekoše Mu: Učitelju! Znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božjem učiš; treba li ćesaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati, ili da ne damo?
A On, znajući njihovo licemerje, reče im: Što me kušate? Donesite mi novac da vidim
A oni donesoše. I reče im: Čiji je ovo obraz i natpis? A oni Mu rekoše: Ćesarev.
I odgovarajući Isus reče im: Podajte ćesarevo ćesaru, a Božje Bogu. I čudiše Mu se.
I dodjoše k Njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenja, i zapitaše Ga govoreći:
Učitelju! Mojsije nam napisa: Ako kome brat umre i ostavi ženu a dece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne seme bratu svom.
Sedam braće beše: i prvi uze ženu, i umre bez poroda.
I drugi uze je, i umre, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.
I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A posle svih umre i žena.
O vaskrsenju dakle kad ustanu koga će od njih biti žena? Jer je za sedmoricom bila.
I odgovarajući Isus reče im: Zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božje?
Jer kad iz mrtvih ustanu, niti će se ženiti ni udavati, nego su kao andjeli na nebesima.
A za mrtve da ustaju niste li čitali u knjigama Mojsijevim kako mu reče Bog kod kupine govoreći: Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
Nije Bog Bog mrtvih, nego Bog živih. Vi se dakle vrlo varate.
I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vide da im dobro odgovara, i zapita Ga: Koja je prva zapovest od svih?
A Isus odgovori mu: Prva je zapovest od svih: Čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini;
I ljubi Gospoda Boga svog svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovest.
I druga je kao i ova: Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe. Druge zapovesti veće od ovih nema.
I reče Mu književnik: Dobro, učitelju! Pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugog osim Njega;
I ljubiti Ga svim srcem i svim razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjeg kao samog sebe, veće je od svih žrtava i priloga.
A Isus videvši kako pametno odgovori reče mu: Nisi daleko od carstva Božjeg. I niko više ne smeše da Ga zapita.
I odgovori Isus i reče učeći u crkvi: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
Jer sam David kaza Duhom Svetim: Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje podnožje nogama Tvojim.
Sam dakle David naziva Ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše Ga s radošću.
I govoraše im u nauci svojoj: Čuvajte se književnika koji idu u dugačkim haljinama, i traže da im se klanja po ulicama,
I prvih mesta po zbornicama, i začelja na gozbama.
Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo, biće još više osudjeni.
I sedavši Isus prema Božjoj hazni gledaše kako narod meće novce u Božju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo.
I došavši jedna siromašna udovica metnu dve lepte, koje čine jedan kodrant.
I dozvavši učenike svoje reče im: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od svih koji meću u Božju haznu.
Jer svi metnuše od suviška svog; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju.
13
I kad izlažaše iz crkve reče Mu jedan od učenika Njegovih: Učitelju! Gle kakvo je kamenje, i kakva gradjevina!
I odgovarajući Isus reče mu: Vidiš li ovu veliku gradjevinu? Ni kamen na kamenu neće ovde ostati koji se neće razmetnuti.
I kad sedjaše na gori maslinskoj prema crkvi, pitahu Ga samog Petar i Jakov i Jovan i Andrija:
Kaži nam kad će to biti? I kakav će znak biti kad će se to sve svršiti?
A Isus odgovarajući im poče govoriti: Čuvajte se da vas ko ne prevari.
Jer će mnogi doći u moje ime govoreći: Ja sam; i mnoge će prevariti.
A kad čujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije posledak.
Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja će se tresti po svetu; i biće gladi i bune. To je početak stradanja.
A vi se čuvajte; jer će vas predavati u sudove i po zbornicama biće vas, i pred kraljeve i careve izvodiće vas mene radi za svedočanstvo njima.
I u svim narodima treba da se najpre propovedi jevandjelje.
A kad vas povedu da predaju, ne brinite se unapred šta ćete govoriti, niti mislite; nego šta vam se da u onaj čas ono govorite; jer vi nećete govoriti nego Duh Sveti.
I predaće brat brata na smrt i otac sina, i ustaće deca na roditelje i pobiće ih.
I svi će omrznuti na vas imena mog radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
A kad vidite mrzost opustošenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gde ne treba (koji čita da razume): tada koji budu u Judeji neka beže u gore;
I koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzme šta iz kuće svoje;
I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju.
Ali teško trudnima i dojiljama u te dane!
Nego se molite Bogu da ne bude bežanje vaše u zimu.
Jer će u dane te biti nevolja kakva nije bila od početka stvorenja koje je Bog stvorio do sad, i neće ni biti.
I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izabranih radi, koje izabra, skratio je dane.
Tada ako vam ko reče: Evo ovde je Hristos, ili: Eno onde, ne verujte.
Jer će izaći lažni Hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izabrane.
Ali vi se čuvajte: eto vam sve kazah napred.
Ali u te dane, posle te nevolje, sunce će pomrčati, i mesec svoju svetlost izgubiti.
I zvezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
I tada će ugledati Sina čovečjeg gde ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
I tada će poslati andjele svoje i sabraće izabrane svoje od četiri vetra, od kraja zemlje do kraja neba.
A od smokve naučite se priči: kad se već njena grana pomladi i stane listati, znate da je blizu leto.
Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.
Zaista vam kažem da ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
Nebo i zemlja proći će, ali reči moje neće proći.
A o danu tom ili o času niko ne zna, ni andjeli koji su na nebesima, ni Sin, do Otac.
Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad će vreme nastati.
Kao što čovek odlazeći ostavi kuću svoju, i da slugama svojim vlast, i svakome svoj posao; i vrataru zapovedi da straži.
Stražite dakle; jer ne znate kad će doći gospodar od kuće, ili uveče ili u po noći, ili u petle, ili ujutru;
Da ne dodje iznenada i da vas ne nadje, a vi spavate.
A šta vam kažem, svima kažem: stražite.
14
Behu pak još dva dana do pashe i do dana presnih hlebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi Ga iz prevare uhvatili i ubili.
Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
I kad beše On u Vitaniji u kući Simona gubavog i sedjaše za trpezom, dodje žena sa sklenicom mnogocenoga mira čistog nardovog, i razbivši sklenicu izlivaše Mu na glavu.
A neki se srdjahu govoreći: Zašto se to miro prosipa tako?
Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.
A Isus reče: Ostavite je; šta joj smetate? Ona učini dobro delo na meni.
Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.
Ona šta može, učini: ona pomaza napred telo moje za ukop.
Zaista vam kažem: gde se god uspropoveda jevandjelje ovo po svemu svetu, kazaće se i to za spomen njen.
I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice ode ka glavarima svešteničkim da im Ga izda.
A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da Ga izda.
I u prvi dan presnih hlebova, kad klahu pashu, rekoše Mu učenici Njegovi: Gde ćeš da idemo da Ti zgotovimo pashu da jedeš?
I posla dvojicu od učenika svojih i reče im: Idite u grad, i srešće vas čovek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,
I gde udje kažite gospodaru od one kuće: Učitelj veli: Gde je gostionica gde ću jesti pashu s učenicima svojim?
I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: onde nam zgotovite.
I izadjoše učenici Njegovi, i dodjoše u grad, i nadjoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
I kad bi uveče, dodje sa dvanaestoricom.
I kad sedjahu za trpezom i jedjahu reče Isus: Zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me.
A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugim: Da ne ja? I drugi: Da ne ja?
A On odgovarajući reče im: Jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdelu.
Sin čovečji dakle ide kao što je pisano za Njega; ali teško onom čoveku koji izda Sina čovečjeg; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovek.
I kad jedjahu uze Isus hleb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: Uzmite, jedite; ovo je telo moje.
I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
I reče im: Ovo je krv moja novog zaveta koja će se proliti za mnoge.
Zaista vam kažem: više neću piti od roda vinogradskog do onog dana kad ću ga piti novog u carstvu Božjem.
I otpojavši hvalu izadjoše na goru maslinsku.
I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbeći.
Ali po vaskrsenju svom, ja idem pred vama u Galileju.
A Petar Mu reče: Ako se i svi sablazne, ali ja neću.
I reče mu Isus: Zaista ti kažem: noćas dok dvaput petao ne zapeva tri puta ćeš me se odreći.
A on još više govoraše: Da bih znao s Tobom i umreti neću Te se odreći. Tako i svi govorahu.
I dodjoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojim: Sedite ovde dok ja idem da se pomolim Bogu.
I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.
I reče im: Žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovde, i stražite.
I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi Ga mimoišao čas, ako je moguće.
I govoraše: Ava Oče! Sve je moguće Tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću, nego kako Ti.
I dodje i nadje ih gde spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednog časa postražiti?
Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je telo slabo.
I opet otišavši pomoli se Bogu one iste reči govoreći.
I vrativši se nadje ih opet gde spavaju; jer im behu oči otežale; i ne znahu šta bi Mu odgovorili.
I dodje treći put, i reče im: Jednako spavate i počivate; dosta je; dodje čas; evo se predaje Sin čovečji u ruke grešnicima.
Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.
I odmah, dok On još govoraše, dodje Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkih i od književnika i starešina.
I izdajnik Njegov dade im znak govoreći: Koga ja celivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.
I došavši odmah pristupi k Njemu, i reče: Ravi! Ravi! I celiva Ga.
A oni metnuše ruke svoje na Nj i uhvatiše Ga.
A jedan od onih što stajahu onde izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkog, i odseče mu uho.
I odgovarajući Isus reče im: Kao na hajduka izašli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,
A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
I ostavivši Ga, učenici svi pobegoše.
I za Njim idjaše nekakav mladić ogrnut platnom po golom telu; i uhvatiše onog mladića.
A on ostavivši platno go pobeže od njih.
I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkom, i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starešine.
I Petar ide za Njim izdaleka do u dvor poglavara svešteničkog, i sedjaše sa slugama, i grejaše se kod ognja.
A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svedočanstva da Ga ubiju; i ne nadjoše;
Jer mnogi svedočahu lažno na Njega i svedočanstva ne behu jednaka.
I jedni ustavši svedočahu na Njega lažno govoreći:
Mi smo čuli gde on govori: Ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja neće biti rukama načinjena.
I ni ovo svedočanstvo njihovo ne beše jednako.
I ustavši poglavar sveštenički na sredu zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svedoče?
A On ćutaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče: Jesi li ti Hristos, Sin Blagoslovenoga?
A Isus reče: Jesam; i videćete Sina čovečjeg gde sedi s desne strane Sile i ide na oblacima nebeskim.
A poglavar sveštenički razdre svoje haljine, i reče: Šta nam trebaju više svedoci?
Čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.
I počeše jedni pljuvati na Nj, i pokrivati Mu lice, i ćušati Ga, i govoriti Mu: Proreci; i sluge Ga bijahu po obrazima.
I kad beše Petar dole na dvoru, dodje jedna od sluškinja poglavara svešteničkog,
I videvši Petra gde se greje pogleda na nj i reče: I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
A on se odreče govoreći: Ne znam niti razumem šta ti govoriš. I izadje napolje pred dvor: i petao zapeva.
I opet, kad ga vide sluškinja, poče govoriti onima što stajahu onde: Ovaj je od njih.
A on se opet odricaše. I malo zatim opet oni što stajahu onde rekoše Petru: Vaistinu si od njih: jer si Galilejac, i govor ti je onakav.
A on se poče kleti i preklinjati: Ne znam tog čoveka za koga vi govorite.
I drugi put zapeva petao. I opomenu se Petar reči što mu reče Isus: Dok petao dvaput ne zapeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati.
15
I odmah ujutru učiniše veće glavari sveštenički sa starešinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše Ga i predadoše Pilatu.
I upita Ga Pilat: Jesi li ti car judejski? A On odgovarajući reče mu: Ti kažeš.
I tužahu Ga glavari sveštenički vrlo.
A Pilat opet upita Ga govoreći: Zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svedoče na tebe.
Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.
A o svakom prazniku puštaše im po jednog sužnja koga iskahu.
A beše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojim drugarima koji su u buni prolili krv.
I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše.
A Pilat im odgovori govoreći: Hoćete li da vam pustim cara judejskog?
Jer znaše da su Ga iz zavisti predali glavari sveštenički.
Ali glavari sveštenički podgovoriše narod bolje Varavu da traže da im pusti.
A Pilat opet odgovarajući reče im: A šta hoćete da činim s tim što ga zovete carem judejskim?
A oni opet povikaše: Raspni ga.
A Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni glasno vikahu: Raspni ga.
A Pilat želeći ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da Ga razapnu.
A vojnici Ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu četu vojnika,
I obukoše Mu skerletnu kabanicu, i opletavši venac od trnja metnuše na Nj.
I stadoše Ga pozdravljati govoreći: Zdravo, care judejski!
I bijahu Ga po glavi trskom, i pljuvahu na Nj, i padajući na kolena poklanjahu Mu se.
I kad Mu se narugaše, svukoše s Njega skerletnu kabanicu, i obukoše Ga u Njegove haljine i izvedoše Ga da Ga razapnu.
I nateraše nekog Simona iz Kirine, oca Aleksandrovog i Rufovog, koji idjaše iz polja, da Mu ponese krst.
I dovedoše Ga na mesto Golgotu, koje će reći: Kosturnica.
I davahu Mu da pije vino sa smirnom, a On ne uze.
I kad Ga razapeše, razdeliše haljine Njegove bacajući kocke za njih ko će šta uzeti.
A beše sat treći kad Ga razapeše.
I beše natpis Njegove krivice napisan: Car judejski.
I s Njim raspeše dva hajduka, jednog s desne, a jednog s leve strane Njemu.
I izvrši se pismo koje govori: i metnuše Ga medju zločince.
I koji prolažahu, huljahu na Nj mašući glavama svojim i govoreći: Aha! Ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš,
Pomozi sam sebi i sidji s krsta.
Tako i glavari sveštenički s književnicima rugahu se govoreći jedan drugom: Drugima pomože, a sebi ne može pomoći.
Hristos car Izrailjev neka sidje sad s krsta da vidimo, pa ćemo mu verovati. I oni što behu s Njim razapeti rugahu Mu se.
A u šestom satu bi tama po svoj zemlji do sata devetog.
I u devetom satu povika Isus glasno govoreći: Eloi! Eloi! Lama savahtani? Koje znači: Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio?
I neko od onih što stajahu onde čuvši to govorahu: Eno zove Iliju.
A jedan otrča te napuni sundjer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše Ga govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.
A Isus povika glasno, i izdahnu.
I zavesa crkvena razdre se na dvoje s vrha do na dno.
A kad vide kapetan koji stajaše prema Njemu da s takvom vikom izdahnu, reče: Zaista čovek ovaj Sin Božji beše.
A behu i žene koje gledahu izdaleka, medju kojima beše i Marija Magdalina i Marija Jakova malog i Josije mati, i Solomija,
Koje idjahu za Njim i kad beše u Galileji, i služahu Mu; i druge mnoge koje behu došle s Njim u Jerusalim.
I kad bi uveče (jer beše petak, to jest uoči subote),
Dodje Josif iz Arimateje, pošten savetnik, koji i sam carstvo Božje čekaše, i usudi se te udje k Pilatu i zaiska telo Isusovo.
A Pilat se začudi da je već umro; i dozvavši kapetana zapita ga: Je li davno umro?
I doznavši od kapetana, dade telo Josifu.
I kupivši platno, i skinuvši Ga, obavi platnom, i metnu Ga u grob koji beše isečen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
A Marija Magdalina i Marija Josijina gledahu gde Ga metahu.
16
I pošto prodje subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dodju i da pomažu Isusa.
I vrlo rano u prvi dan nedelje dodjoše na grob oko sunčanog rodjaja.
I govorahu medju sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnih?
I pogledavši videše da kamen beše odvaljen: jer beše vrlo veliki.
I ušavši u grob videše mladića obučenog u belu haljinu gde sedi s desne strane; i uplašiše se.
A on im reče: Ne plašite se, Isusa tražite Nazarećanina raspetog; usta, nije ovde, evo mesto gde Ga metnuše.
Nego idite kažite učenicima Njegovim i Petru da pred vama ode u Galileju: tamo ćete Ga videti, kao što vam reče.
I izašavši pobegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikom ništa ne kazaše, jer se bojahu.
A Isus ustavši rano u prvi dan nedelje javi se najpre Mariji Magdalini, iz koje je isterao sedam djavola.
A ona ode te javi onima što su bili s Njim, koji plakahu i ridahu.
I oni čuvši da je živ i da Ga je ona videla ne verovaše.
A potom javi se na putu dvojici od njih u drugom obličju, kad su išli u selo.
I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne verovaše.
A najposle, javi se kad njih jedanaestorica behu za trpezom, i prekori ih za njihovo neverje i tvrdju srca što ne verovaše onima koji su Ga videli da je ustao;
I reče im: Idite po svemu svetu i propovedite jevandjelje svakom stvorenju.
Koji uzveruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne veruje osudiće se.
A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće djavole; govoriće novim jezicima;
Uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno šta popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće.
A Gospod, pošto im izgovori, uze se na nebo, i sede Bogu s desne strane.
A oni izadjoše i propovedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i reč potvrdjiva znacima koji su se potom pokazivali. Amin.
- Holder of rights
- Multilingual Bible Corpus
- Citation Suggestion for this Object
- TextGrid Repository (2025). Serbian Collection. Mark (Serbian). Mark (Serbian). Multilingual Parallel Bible Corpus. Multilingual Bible Corpus. https://hdl.handle.net/21.11113/0000-0016-B5A4-2